Naša Treskavica počela je u Dugopolju s treskanjem u dva kombija.
Dramina me nije uspavala pa sam se upoznala s ekipom u kombiju koja je bila osebujna i raznolika.
Navečer dolazimo u dom “Radovan Bjelica” te nas domaćini veselo dočekuju i upozoravaju da nema vode, a tako ni wc-a.
Treskavica ima preko 300 izvora voda pa računamo na to.
Zauzeli smo položaje po sobama i navalili na gulaš. S obzirom da vode nema pila se rakija od dunje sa rakijom od šljive, i naravno piva. Nismo mi krivi što vode nema.
Ranim jutrom nakon doručka kreće naš uspon. Prvo idemo kroz predivnu šumu jela i bukvi gdje svijetlo, glatko bukovo drvo stvara predivan kontrast s tamnim, grubim i hrapavim korama jela. Pod nogama su nam mekani tapeti od lišća i mahovine te divlje paprati. Izlazimo iz šume i dočekuju nas pašnjaci, livade i proplanci. Guštamo u njihovim plodovima te cijelim putem beremo borovnice, maline, kupine i sve što izgleda jestivo. Dolazimo do Velikog jezera i tu stajemo da se divimo pogledu. Poviše jezera je kućica (prenoćište) i izvor vode pa tu stajemo popiti kavu, napuniti vodu i diviti se jezeru.
Dalje prema vrhu nailazimo na berače borovnica. Pred sam vrh nailazimo na jednu macu te ona postaje dio grupe. I konačno dolazak na Malu ćabu, ogoljen kameniti vrh sa kojeg se pružaju veličanstveni pogledi. Nazad idemo s drugom stranom te se opet spuštamo kroz šumu. Malo prije šume je počela kišica koja se pretvorila u veliki pljusak te se do doma trčalo kroz šumu. Neki su prigovarali da smo dugo brali maline i borovnice i da ne žele da ih pogodi grom radi naših borovnica.
Nakon vrućeg i sparnog dana ja sam guštala šetati po kiši. Ni kabanicu nisam obukla jer to ne bi bio gušt. Došli smo u dom skroz mokri i blatnjavi, ali veseli i zadovoljni.
Ujutro je jedna ekipa ostala na domu a mi željni još jezera, šume i planinarenja smo otišli na Crno jezero. Planina je taj dan bila svježija i sjajnija nego prvi dan. Uživali smo u ponovnom usponu šumom, šetnji po livadama i proplancima te došli na Crno jezero koje je veličanstveni odsjaj svoje planine. Zrcalna površina reflektira tamne, duboke sjene okolnih stijena i guste planinske vegetacije, nešto predivno…
Na kraju smo se svi okupali u jezeru i oprali sve brige svoje. Izličili smo i dušu i tilo te sritni otišli na kavu u kućicu poviše Velikog jezera. Nakon silaska smo s veseljem ostatku ekipe prepričavali dojmove.
Treskavica opet završava treskanjem u kamionu za kojeg je zaslužan naš vozač Jakov.
Priča o Jakovu zaslužuje jedan izdvojen osvrt, no neka to ostane naša uspomena koja će nas uvijek veseliti.
Hvala vam divni ljudi šta ste mi ulipšali vikend jer bez vas svih ova Treska ne bi bila ovako čarobna i vesela!
Posebno hvala našim vodičima šta su imali strpljenja za sve naše (pa i moje) prohtjeve, zahtjeve i što nas paze i brinu.
Ivo, Merien, Zdravka, HVALA💚
I za kraj da ne zaboravim spomenit… pojelo se i nekoliko kila janjetine u Jablanice u Sedmice
Napisala: Tereza
