S velikom tugom i neizmjernom zahvalnošću opraštamo se od naše drage prijateljice i dugogodišnje članice Stefanije – Seke Gospodnetić, koja nas je napustila 3. srpnja 2026. godine.
Postoje ljudi čija prisutnost ostavlja trag mnogo veći od riječi. Naša Seka bila je upravo takva osoba.
Ove je godine obilježila velikih 50 godina članstva u HPD-u „Mosor“, društvu kojem je darovala velik dio svog života, svoje vrijeme, svoje prijateljstvo i svoje veliko srce. Tijekom pet desetljeća sudjelovala je na bezbrojnim izletima, pohodima, radnim akcijama i druženjima, ostavljajući neizbrisiv trag u našem društvu i u životima svih koji su imali sreću poznavati je.
Seka nije bila samo planinarka. Bila je duša svakog okupljanja. Svojim toplim osmijehom, vedrim duhom i zaraznim smijehom unosila je radost gdje god bi došla. Voljela je zapjevati, našaliti se i razveseliti svakoga oko sebe. Imala je onu rijetku sposobnost da običan susret pretvori u lijepu uspomenu, a svaki planinarski dom učini toplijim mjestom.
Bila je jedno od onih dragih lica koje su jednako voljeli i mlađi i stariji članovi. Uvijek nam je bilo posebno drago sresti je – na planinarskoj stazi, u domu ili na nekom druženju. Njezina dobrota, neposrednost i iskrena ljubav prema ljudima ostavljale su trag u svakome tko ju je upoznao. Gdje god bi se pojavila, donosila je vedrinu, toplinu i osjećaj zajedništva.
Planine i prirodu voljela je iskreno i svim srcem. Planinarstvo za nju nije bilo samo hobi, nego način života i mjesto gdje je stvarala prijateljstva koja su trajala desetljećima. Za svoj predani rad i doprinos hrvatskom planinarstvu 1984. godine odlikovana je Brončanim znakom Hrvatskog planinarskog saveza, priznanjem koje je u potpunosti odražavalo njezinu predanost i ljubav prema planinarskoj zajednici.
Teško je riječima opisati koliko će nam nedostajati. Nedostajat će nam njezin osmijeh, njezin vedri glas, pjesma koja bi spontano odjeknula među planinarima, njezina iskrena briga za druge i ona posebna toplina kojom je spajala ljude. Nedostajat će nam prijateljica koja je nesebično dijelila radost, članica koja je svojim primjerom pokazivala što znače zajedništvo, prijateljstvo i ljubav prema planinama.
Iako je više nećemo sretati na našim stazama i u planinarskim domovima, ostat će s nama u svakom koraku koji napravimo prema vrhu, u svakom zajedničkom smijehu, pjesmi i uspomeni. Njezino ime zauvijek će ostati dio priče HPD-a „Mosor“, a njezin vedri duh živjet će u srcima svih nas koji smo imali čast nazivati je svojom prijateljicom.
Draga Seka, hvala Ti za svaki prijeđeni kilometar, za svaki osmijeh, pjesmu, lijepu riječ i zagrljaj.
Hvala Ti što si svojim životom pokazala kako se planine ne osvajaju samo koracima, nego i dobrotom, toplinom i velikim srcem.
Počivaj u miru, draga naša prijateljice.
Neka Ti planine koje si toliko voljela budu vječni mir i spokoj. Nikada Te nećemo zaboraviti.
