Bok svima!
Danas vam pričam o našem trećem izletu s Male planinarske škole. Išli smo na Biokovo, a tamo je bilo… paa vjetrovitoo!
Čim smo izašli iz busa, dočekala nas je hladnoća, ali mi smo neustrašiva ekipa pa nas to nije dalo obeshrabriti. Iako nismo mogli proći baš sve što smo planirali, ništa nam nije pokvarilo raspoloženje.
Dok smo se skrivali od vjetra u zavjetrini, ponavljali smo čvorove. Već od prije znamo polulađarac i osmicu, a sada smo naučili i novi – lađarac! Neki su čak probali napraviti i onaj teški dvostruki križni. Bilo je super vidjeti kako od običnog užeta nastane nešto tako čvrsto.
Hodali smo po jako staroj cesti koja se gradila prije više od 200 godina! Naučili smo kako oprezno hodati po onom sitnom kamenju koje bježi pod nogama.
Sada znamo što raditi ako se netko u planini izgubi i koji broj treba nazvati (112), i naučili smo što je HGSS!
Mijenjali smo se na čelu kolone i sami tražili markacije (one crveno-bijele krugove na stijenama) koje nam pokazuju put.
Kad su nas noge malo zaboljele, počeli smo pjevati! Tako je put odmah postao lakši. Imali smo i super piknik, a iako smo se malo gurali u koloni (potrudit ćemo se i to ispraviti 
), na kraju smo svi bili sretni i nasmijani.
Planinarenje nije samo šetnja, to je prava škola u prirodi.
Jedva čekam sljedeći izlet da vidim što ćemo novo naučiti i koje ćemo još vrhove osvojiti!
Na kraju, jedno veliko hvala našim odraslima!
Bez vaših priča i znanja, planina ne bi bila tako zabavna! 
Tekst: Nina G.
