Mjesec sa Špiljarom

21 Ožujak 2013

Kako već desetljećima postoji tradicija da speleološki odsjek "Mosora" dio svojih članova "uruči" na daljnje osposobljavanje u ruke Speleološkog društva "Špiljar", tako se nastavilo i ove godine. 

 

 

Netko bi rekao da su tradicije tu da se ruše, ali eto mi u SOM-u više volimo onu - ne mijenjam konja koji pobjeđuje. Tako smo ove godine na našeg konja povisili ulog, te im proslijedili čak troje odškolovanih članova. Prijelazni rok itekako zna biti problematičan, kako za prijelaznike, tako i za novo društvo. S time u vidu smo trećeg mjeseca ove godine, u tri akcije, za tri člana taj prijelaz učinili što bezbolnijim. Pošto je sve u znaku broja tri, a to je ipak prosti broj, samo će vrijeme pokazati tko je bolje prošao!

Jama u Lipovoj dragi (Sutinsko Zelovo) 02.03.

U vrletima našeg Mosora večer ranije smo odradili ugodnu oproštajnu večer, uz obilje „ića i pića“. To je vrlina koju svaki naš prijelazni kandidat treba dobro savladati da bi se odabranom društvu bolje prilagodio.

Nakon uspješno odrađene vježbe te koliko - toliko prospavane noći, sastali smo se sa Špiljarom u Muću gdje smo kasnili više od sat vremena. Pravu damu se uvijek čeka! Nakon što nam je naš, odnosno njihov vodič Luka Bebić pokazao jamu, započeli smo sa spuštanjem u nepoznato. U jami nakon ulazne 25m vertikale prevladavaju manji skokovi prepuni stalagmita, stalaktita, stupova, saljeva, kaskada i jezeraca. Iako su o jami postojale priče kako obiluje špiljskim ukrasima, ono što smo zatekli dolje nas je ipak, u potpunosti, iznenadilo. U šezdesetak metara dubine, na izlaganju su sve ljepote koje jedan speleološki objekt može pružiti. Zaista vas ovakvi prizori podsjete da imate priliku vidjeti ono što se malo kome pruža i da to iskreno cijenite.

Nakon uspješno odrađene akcije, prepuni dojmova, preselili smo se kod Luke na roštilj. Znajući da nam je domaćin zagovornik izrazito prirodnog i zdravog, prepustili smo se njegovim delicijama kojima smo zasladili brk, a ni nepce nije ostalo suho.

 

 

 

 

Cinkavica (Moseć) 10.03.

Vikend poslije  smo opet proveli u okolici Muća. Broj sudionika se ne smanjuje, dapače, približavamo se broju dvadeset. Jamama koje Špiljar istražuje možete pridodati razne pridjeve, ali nepristupačan sigurno nije jedan od njih.

Nakon kratke, ali ugodne šetnje od petnaestak minuta našli smo se pred impozantnim ulazom. Sa svih strana obrušavaju se strme glatke stijene, dok vas jedna blaga padina, obrasla hrastom meduncem, priziva da krenete dublje. Zbog obilnih kiša u ovom razdoblju, stvorio se i mali izvor uz sami rub jame koji kao da svjedoči davnom vremenu, kada su, na istom mjestu, vjerovatno vladale, za nas sada, nezamislive količine vode.

Nakon manjeg skoka, niz mali sipar se ulazi u vertikalu od 20m. Na jednom kraju se pukotina sužava u zarušeni dio, dok na drugom se formira manje jezero. Iako jama nije duboka, zbog velikog broja ljudi u redu za izlazak, ipak osjetite hladnoću kako vam nagriza kosti.

Tako smo, nakon još jedne završene akcije, završili kod dobrog i dragog domaćina Luke, kao i prošli put uz roštilj i piće.

 

 

 

 

Jamodol (Blizna D.) i jama iza Vučjaka (Ljubitovica) 17.03.

Broj zainteresiranih za akcije se nije smanjivao te se za ovaj vikend odlučilo ići u čak dvije jame.

Veći dio ekipe, privučen dubinom jame, je otišao nacrtati već istraženu jamu, dok je drugi, manji dio ekipe otišao odraditi neistraženu jamu u okolici Ljubitovice.

Na obje lokacije nas je ipak dočekalo iznenađenje. Jamu Jamodol je u međuvremenu nacrtao SO Sv. Mihovil, a pored jame pod Vučjakom smo susreli lokalnog mještanina koji nam je rekao da se u nju davnih šezdesetih godina spustio GSS kako bi potražili nestalo nedonošće. Bez obzira na nove informacije nastavilo se s planom. Jamodol jamu karakterizira jedna uža vertikala koja nakon 120m isto tako i završava. Dok se jama pod Vučjakom svojim manjim otvorom usred blage padine u podnožju otvara u širi prostor koji završava u dvorani povećih dimenzija na dubini od šezdesetak metara. Obje jame su nažalost prepune eksplozivnim napravama, za koje iz prijašnjih iskustava znamo da nisu rijetkost na ovom području.

Nakon raspremanja obje jame, ekipe su se sastale u Bliznoj Donjoj i nema potrebe da vam govorim što je uslijedilo.

 

 

 

 

Poslije divnog druženje u ove tri akcije, naši tj. sada već njihovi članovi odradili su tranzicijski period i mogu za sebe, s potpunom sigurnošću, tvrditi da su savladali potrebne tehnike da se s ponosom mogu zvati Špiljarima. Mi preostali se vraćamo radu u SOM-u, kako bi i dogodine mogli nastaviti ovu uspješnu suradnju.

 

Tekst: Danijel Krstulović - Opara

Fotografije: Tonći Rađa