Na skijama po Bosni

01 Veljača 2013

Blagdansko vrijeme od Božića do Nove godine iskoristili smo za lutanje po susjednoj nam Bosni. Na Bjelašnici sam bio zimi prije nekoliko godina i od tada se planiram vratiti. Nepregledna sniježna prostranstva predstavljaju raj za turne skije. Plan nam je provesti više dana među vrhovima i spavati u šatoru.

Put nas vodi preko Hadžića do Babina dola. Auto ostavljamo u blizini policijske postaje odakle počinje Josipova staza na kojoj se nalazi bivak Bozja-Kunah – naš cilj prvoga dana. Međutim, velika količina snijega zamela je putokaz i skrećemo na pogrešni makadam. Nakon sat vremena lutanja odustajemo – dižemo šator, sunce je na zalazu.

 Ujutro brzo pronalazimo stazu. Dio ide makadamom s tek pokojim putokazom. Kada se skrene s ceste počinje mnoštvo markacija, putokaza i raznoraznih oznaka po stablima.

Bez greške stižemo na bivak koji je, nažalost, zaključan. Vrijeme nam se naglo pogoršava – stiže najavljena ciklona. Jak vjetar nas je brzo odvratio od prvobitnog plana spavanja na grebenu. 15 minuta od bivaka je skijaška staza. Tu, u ovom trenutku, blagodat smo iskoristili i odskijali u dolinu. Toplo ognjište i zaklon od snijega što počinje padati nalazimo u planinarskom domu Bijele vode, 5 km cestom od skijališta. To će nam biti baza u danima koji slijede.

Sutradan se spuštamo u Sarajevo. Besmisleno nam je bilo bauljati po vjetru, snijegu i magli pa se odlučujemo za ćevape i turizam po gradu . Navečer smo opet na domu. Pada gust snijeg.

Ujutro treba otkopavati auto i pristup do ceste. Sljedeća tura nam je Bjelašnica – od Bijelih voda. Vrijeme je malo bolje mada smo u oblaku koji se tek povremeno raskida i dopusti predivne poglede.

Put vodi grebenom i lagano se uspinje do podnožja Opservatorija. Tada slijedi 500 m strmog uspona. Ništa ne vidimo i pratimo uzbrdicu. Tom jednostavnom logikom stižemo na vrh. Jako puše, skidamo krzna sa skija i bježimo prema domu. Skijanje nizbrdo po napuhanom žljebu i meki snijeg ravno je savršenstvu. Tek u podnožju smo vidjeli gdje smo bili – vjetar je raspuhao oblake i konačno nam pokazao Opservatorij.

U domu nas čekaju dragi domaćini – tetka Naza i sin joj, Đemo s vrućom zeljanicom.

Sljedeće jutro iznova treba lopatati oko auta i prilaza do doma. Snijeg pada i pada, i dalje smo u oblaku. Radimo đir do obližnje Hojte. Iznova uživamo skijati po pršiću – nažalost, prekratko je trajalo jer uspon i nije nešto velik. Zato iznova krecemo uzbrdo, penjemo se poviše doma – da još, bar malo, uživamo u dubokom snijegu…

I sutradan je vrijeme loše pa spavamo. Kasnije odlazimo iz doma – u popodnevnim satima radimo još jedan uspon na Opservatorij, ovaj put po skijalištu. Nakon toga odlazimo pod Visočicu koja je 20-ak kilometara dalje. I, konačno, vrijeme se popravilo. Jutro je osvanulo bez ijednog oblačka. Konačno vidimo Vito, jedan od najatraktivnijih BiH vrhova. Pojavljuje se i šarolika skupina planinara iz Sarajeva i Beograda. Savjetuju nam drugi smjer uspona od našeg direktnog koji bi mogao biti opasan zbog svježeg snijega. Poslušali smo ih i krenuli s njima dio puta.

Staza uvelike zaobilazi Vito i uspinjemo se mnogo blažom, južnom stranom. Kako se uspinjemo postaje sve jasnije da je Vito tek jedan od mnoštva vrhova Visočice. Planina je nevjerojatno lijepa! Do vrha smo stigli nakon nekoliko sati. Isplatio se trud, otvorio nam se je pogled preko cijele BiH. Iznova slijedi užitak skijanja do auta…

Dani brzo lete i za Silvestrovo se ponovno uspinjemo na Visočicu. Sada idemo na vrh Subar, koji je tek nekoliko stotina metara udaljen od Vita. Dijeli ih oštar greben. Put slijedi pravac kojim smo namjeravali poći dan prije. Prtina je dobro ugažena, vidjeli smo jučer ekipu s Vita kako se uspinje. Staza vodi u amfiteatar koji je okružen strmim stijenama. Uspon nije težak, a pogled s vrha je, naravno, predivan. Dan je opet suncan, predivan,bez oblačka.

Novo skijanje – kroz amfiteatar pa kroz šumu i preko dobro zasnježenih pašnjaka sve do ceste… Savršeno opraštanje od 2012. godine.

A sam doček proveli smo u Bijelim vodama, domu gdje smo tako ljubazno dočekani, s ugodnom ekipom beogradskih alpinista, speleologa i planinara. Sutradan, nakon dobrog sna, krenuli smo kući uz obavezan obilazak usputnih zanimljivosti.

Tekst i fotografije: Marin Glušević i Katja Milišić - Kate