Mosorski planinarski put

PDFIspis


mpp-01


Naš Dane Opara, navodi da je staza preko Mosora zapravo hodočašče, da na kraj dođe samo duša, čista kao suza.
Nisan toliko religiozan, ja san tia reč da čovik doživi reset, slažemo se i oko mista odvajanja duše od tila, a to je uspon i spust sa Lišnice, jer ako idete od Giromette do Zvečanja, onda ste neposredno prije početka uspona taman zagazili u zadnju četvrtinu puta. Ja sam taj dio puta naučio zvati osmi krug pakla, neka se Dante ne uvridi, ali nije nikad gazia po Mosoru.
Mosorski planinarski put, moj drugi, cjeloviti prelazak u funkciji glavnog vodiča. Prije par godina, vodia san drugi dan MPPa, kazali su mi da je drugi dan lakši, ali tu sam tvrdnju opovrgnuo iduću godinu, dok sam ove godine uspješno preko Mosora od Klis Kose i Perlice i Mihanovića, pa preko Giromette do Zvečanja preveo, uz veliku pomoć Mira Kurtovića, pomočnog vodiča, 20 ljudi kao šlag na torti. Tako smo se i mi, nas 22 samuraja u 2022. Godini zaputili skoro iz svih kantuna Lipe Naše, iz Metropole i okolice, iz Vukovara i susidstva, te iz Splita i zaljeva. Zadnjem MPPu u ovom izdanju pridružili su se planinari udruga HPD Vučedol, Po Šumama i Gorama iz Zagreba, te naši Mosoraši iz HPDa Mosor, kao najbrojniji.
Krenili smo nakon uređivanja papirologije sa parkinga isprid starog HGSSa u Šibenskoj, nas 15 mosoraša raspoređeni u kombi i mini bus. Veliko hvala Bučanu i Linu sa obitelji. Isprid Perlice na Klis Kosi dočekali su nas putnici, dvi Zagrepčanke te 5 Vukovaraca, te nam se grupa noglo povečava. Krenili smo nekih 20min pri 8 prema Debelom Brdu, prvoj kontrolnoj točki prvog dana našeg MPPa.
Mirela je morala odustati odma iza radar reflektora, zdravlje joj nije dopuštalo nastavak puta, te joj se veselimo neki drugi put. Miro se sa Mirelom spustia u Split i otpratio je doma, a odma po njihovom odvajanju od grupe, krenile su priče da ju je Miro zapravo otea i uteka.


mpp-02


Pored nas prolaze sudionici Mosorskog Grebeninga, navijamo za Danu i Zrinku, ostalima u rusak pokušavamo ubacit po stinu dvi. Planinarka, jednom od sudionika grebeninga krpa iskidanu postolu te ovaj nastavlja dalje.
Ispod Debelog brda prelaze nas i organizatori grebeninga, koji skupljaju markacije i brzo idu dalje.
Na prijevoju ispod Debelog brda, ostavljamo ruksake i penjemo se sa zastavama na vrh, kratko slikavanje i premještamo se sa bure na obližnju livadu, malo marendat. Vade se razne delicije Lipe naše, sve se dili ka da nas je Mate Lovrak napisa. Krečemo dalje prema Kunjevodu, drugoj kontrolnoj točki, te dalje prema Ljubljanu. Neposredno prije livade prema usponu na Ljubljan, jedna od Zagrepčanki, inače navrnuta purgerica, rodon sa tvrdoglavog Brača, a zaboravila je hodat po Dalmatinskom kršu, uspila se lagano polomit, naime livi štap joj je zadia u neku rapu te je uspila napravit salto mortale na rusak i past metar ispod puta između dvi glonđe. Još je u letu bila, a ja san u mobitel kuca 1 od 112, ali onda se sama brzo digla, još brže smo je sanirali, uzeli joj rusak i nastavili.
Na livadi, odma na križanju prema skloništu na Ljubljanu, odmorili smo se, pojili, a pridružili su nam se i Miro u pratnji još 5 Zagrebčana, koji su sa Giromette došli nas dočekat i sa nama proči ostatak puta, a Miro je iz Sitno Gornjeg preko Vodospreme i prema Lugarnici doša i puten se srea sa njima, do nas, te smo ponovno bili kompletni. Oni su donili sa sobom mini frizider i pive, blagoslovili smo ih vrlo brzo.


mpp-03


Uspon na Ljubljan, standardno, na prijevoju ostavljamo rusake i penjemo se na treču kontrolnu točku. Vrime nas dobro služi, sunčano je i negdi nakon Debelog, lagana bura je popustila, a primat je preuzeo maestral, te nošeni vjetrom u leđa nastavljamo dalje prema Vicku. Grupa se dosad isprofilirala u brze i spore, več lagano kujem planove tko če na drugi dan, a tko če odustat. Na Vicku samo kratko, znojni smo, a puše, nastavljamo prema Kablu, prijašnji prolaznik MPPa na krivom križanju ostavlja rusak te mu se pomaže donit rusak. Na pravom križanju ostavljamo rusake i penjemo se na Kabal. Slikamo se, a samozatajni Miro, koji malo govori, ali zato kad izvadi iz rusaka, obraduje nas svih, a izvadia je Gin i tonic, nazdraviili smo i krenili sa spustom. Negdje na samom kraju samog spusta sa Kabla ispuštam štap u jednoj pauzi, koji mi je dala Jele još na Klisu, te se naknadno moram vratit po njega. U povratku odma iza Gajne u sutonu pogleda mi se gubi Brač, Perun, Biokovo... Miro se priplašia da mi se nešto dogodilo jer me nije moga dobit na stanicu, koja se ugasila u đepu hlača, te mi prekida zen. Isprid doma dočeka me pljesak i umorna, ali sretna lica. Javljan se domačinu i fameji, te dežurnom, sređujem plačanje spize i nočenja. Za večeru fažol i kobaja, može i kiseli kupus sa suhin meson. Piva obavezno, slatkoga isto. Kasnonočno časkanje na skalinama isprid doma i masiranje sa kuglicom, odlična baza, ali brzo se žamor ljudi gubi u noći, te se uz hihot pospremamo u zajedničku prostoriju na spavanjac.
U 5ipo zvone prvi alarmi, u 6 smo več svi oprali zube i umili se, a za doručak Špiro i posada spremili su nam omlet i hrenovku, salame-sira, kruha i namaza sa maslom. Slikajemo se isprid doma i krečemo oko 7 i kvarat dalje!
Preko kontejnera prema Botajni, ekipa se zagrijava, grebenom pogled puca prema Splitu i arhipelagu, a di još...


mpp-04


Ispod početka uspona na Kozik/Sv.Juru, prvi znaci problema, naime jutros je na put krenula samo jedna planinarka manje, te nas je sada sve skupa 20. Navrnuta Zagrepčanka če dan pri pala, neide dalje sa nama, natukla se i pridružit če se svojima na obližnjim feratama, te nas dočekati u Zvečanju, što je za mene šok, ali i uspjeh, jer prvi dan smatram eliminacijskim, dok je drugi dan vođenje ljubavi, intiman i emotivan, u maloj grupi svega se sazna i o svemu se priča, ljudi se sprijatelje, Mosor ima takav učinak na ljude, prazni i puni u isto vrime. Iz dišpeta ili ponosa, ljudi se odluče satrati do kraja, te u pravilu ispod Jure vidim prve naznake iscrpljenosti. Grupa mi ne reagira, moram prominit taktiku, oštrim glasom, na početak, iza Mira stavljam najsporije/najumornije, te uz nešto negodovanja, grupa po prvi puta od kako smo započeli dan prije, postaje homogena, te takvi dolazimo na vrh. Slikavanje i marenda, ali matematika je egzaktna znanost i neumoljiva po svojoj prirodi, skužia san od prolazaka prije, da je svaki minut potrošen na odmor prije Kozika, zapravo duplo, do Trpošnika, a troduplo kad krene uspon na Lišnicu, te vođen iskustvom i logikom, ne dopuštam veliko zadržavanje na vrhu, namjera mi je izbječ zvizdan na škrapama do Trpošnika, te se skrivat po hladovinama dolaca mosorskog grebena, tako je i bilo, odmorili smo i marendali na Trpošniku. Kreče spust prije uspona na Lišnicu, grupa je i dalje homogena, ne triban se ništa ponavljat, shvatili su da smo se ovdi svi skupa okupili, krenili i da čemo svi skupa doč. Tempo je sve sporiji i zadnjih 50 metara prije najistočnijeg Mosorskog vrha, zadnja je prepreka mnogima čija kolina klecaju još od Jure. Kratko smo na Lišnici, slikali smo se i pojili, krenili dalje.


mpp-05


Na početku Milanove staze – prvog predsjednika SPVa Split, a na kraju našeg puta, čeka nas predsjednica HPD Mosora, Ivana Radonić, s mezom i tekučinom.
Čestitamo si, uspjeh je ipak, znojni smo i šporki, iscrpljeni i natečeni, nazdravljamo sretni slici za povijest.
Tia bi za kraj kazat jedno veliko hvala svima, posebno pomočnom vodiču Miru koji je šta se mene tiče spreman, nakon šta položi vodički ispit, samostalno vodit ture po planinama. Hvala Ljilji na kolaču, hvala Jeli i Milanu če su me slušali, hvala Vukovarcima na zajebanciji, dolasku i rakiji, hvala Zagrepčanki na slikama i zaraznom smijehu.
Planinarski lipi pozdravi svima i srečemo se u planini, guštajte u slikama!

Tekst: Milan Karmelić
Fotografije: Milan, Ljilja, Boris, Marko, Alenka, Miro, Ana, Mario


"Dođe taj suncem okupani dan,
Da ekipa se skupi i pođe van,
Iz Zagreba, Vukovara, Splita,
Uranili prije samog vrućeg lita!


Mosor nas gleda ispod oka gladno,
Vec mi u glavi da će po noći biti hladno,
Ali rakija zime u kosti neda,
Vrijedno skupljamo korake ko pčele meda!


Debelo brdo, Kunjevod, Ljubljan, Ljubirna i Veliki Kabal puštaju nas,
Bura hladi vruče tijelo i nosi sve kao vlas,
Planinarski dom spremno nas čeka,
Nazire se kao spas kao Mekka.


Sutradan, uz zvuk svježe rose,
Umorne noge nas jos uvik nose,
Prema Botajni uz Ljuto kame,
Otpada mi od ruksaka lijevo rame.


Ispod Kozika vodič Milan plan kuje,
Dok ovaj pisac zrak nosom ruje,
Šalje me na čelo kolone za sv. Juru,
Momak u žutom predvodi turu.


Na Juri hrvatska zastava vije,
Dok u meni zivo srce bije,
Trpošnjik nas ceka dva sata iza ugla,
Dok poskoci bjeze od nas kao od rugla!


Onda kreće Milanova patnja,
Ukaza se Lišnica kao pivnica tlapnja.
Na vrhu popijem blagoslovljenu kolu,
Bolje mi je nego da sa vidio Belluci golu!


Silazak je više skakanje bilo,
Osjećam da mi duša napusta tilo,
A na kraju puta ukaza se crkva lipa,
Stvori se sa Mosorom ljubav slipa!


U busu odjednom stvori se muk,
Čim je netko spomenuo biokovski vuk.


Čovjek hoda malen ispod zvijezda,
Letimo doma u svoja gnijezda!


Žuljevi, opekline, rane, modrice ce proći,
Ali uspomene, smijeh i zagrljaj u vječnost ce doći!


Tekst: Milan Vujčić



mpp-06


mpp-07


mpp-08


mpp-09


mpp-10


mpp-11


mpp-12


mpp-13


mpp-14


mpp-15


mpp-16


mpp-17


mpp-18


mpp-19


mpp-20


mpp-21