Na vrhu Bosne i Hercegovine

06 Srpanj 2022

Ispis


Maglic 01


Ne brojim sve dosadašnje uspone na planinske vrhove, posebice ne one kojih je bilo puno, iako uvijek nedovoljno. Jedan od njih je svakako najviši vrh Bosne i Hercegovine, koji se visoko uzdigao utisnut između kanjona Pive, Tare i Sutjeske. Maglić sa svojih nezanemarivih 2.386 metara iznad razine mora i širokim vidicima mamac je brojnim planinarima, ne samo bosansko-hercegovačkih i iz okolnih država, već i onih s kojima ne dijelimo srodan jezik. Uspon na Maglić svakako ne treba olako shvatiti. Iz bilo kojeg smjera i u bilo koje doba godine se uputili prema vršnoj piramidi, pošteno ćete se namučiti dok vas pogled s vrha ne opije do besvijesti. Kad mi je Sanja krajem prošle godine predložila da u 2022. povedemo Mosoraše u NP Sutjesku, nisam ni trena opirao toj ideji. Dapače, odmah sam se prisjetio svih prijašnjih nezaboravnih trenutaka na zelenim obroncima i u osvježavajućim vodama Zelengore, svih uspješnih uspona na planinu kojoj ime jamči sve osim vedra vremena i sigurnog uspona.


Maglic 02


Dobro, gotovo svih sam se prisjetio! Život je prekratak za življenje u prošlosti. Trebalo se okrenuti planiranju nove planinarske ture. Stasale su nove generacije Mosoraša kojima treba odškrinuti dveri najviše BiH planine. Iako smo prvotno planirali na Zelengoru, vrlo brzo smo misli usmjerili prema Magliću i Trnovačkom jezeru. Sanja je ispravno zaključila kako je krajnje vrijeme za još jedno noćenje u planini, a teško je u planinama Dinarskog gorja pronaći ljepše mjesto za provesti noć od onog na obalama jezera satkanog od srca.


Maglic 03


Od donošenja godišnjeg plana koncem prošle godine, proletjeli su i siječanj i veljača, a ni ožujak i travnja nisu ništa usporili protok vremena, a tek svibanj i lipanj odletješe za tren. I tako za tili čas dođe prvi vikend srpnja - vrijeme je za polazak na put. Usprkos velikim vrućinama i neuobičajeno visokim temperaturama za ovo doba godine, trideset i dvoje najodvažnijih krenulo je komfornim autobusom našeg dugogodišnjeg prijevoznika „Delminium busa“ na put prema Tjentištu, ishodišnoj točki uspona. Zoran je za volanom. Tijekom puta rješava misterij leteće osobne iskaznice, iz levela u level preskače policijske kontrole i u 11 sati nas u punom sastavu dovozi pred kamp „Sutjeska“. Tu se do sutra opraštamo od Zorana, a mi prelazimo u kombije naših domaćina koji će nas prevesti na Lokvu Dernečište, mjestu gdje započinje staza tzv. "Poštarev put" prema vrhu Maglića. Cestom koja nije vidjela ozbiljnih radova od Titovog vremena, kako veli naš vozač i domaćin Marko, uspinjemo se na 1.660 m. Putem zaobilazimo jedan bager koji prevrće zemlju s jedne strane ceste na drugu, da bi je poslijepodne vratio na staro mjesto. Sutra opet iznova ista priča. „Predizborna su vremena“, kaže rezignirano Marko. Daljnje su riječi bile suvišne.


Maglic 04


Nakon što smo svi pristigli na Lokvu Dernečište, Sanja je predstavila svoje pomoćnike, te smo puni nestrpljenja u koloni krenuli u šumu. Danas sam „metla“, kolokvijalno nazvan pomoćni vodič koji brine za one kojima je potrebno malo više vremena da postignu radnu temperaturu. Ovaj dio je i meni nešto teži. U šumi vlada velika omara i teško se dolazi do zraka. Stoga sam jedva dočekao izaći na prostranu visoravan koja je odisala svježim zrakom koji se spuštao niz maglićke strmace. Vrh se skrio u maglici oblaka. Nomen est omen!


Maglic 05


Putem susrećem i dragu kolegicu Mimu koju nisam vidio još od zajedničkog sudjelovanja u izgradnji planinarske kuće na prenjskom Jezercu. Nema sloge do planinarske!


Maglic 06


Entuzijazam ne splašnjava, a usprkos umoru ni osmijeh se ne skida s lica svih koji su se danas zaputili stazom koja ubrzo prelazi u stijenu osiguranu sajlom. Prvi skok je savladan. Ostavljamo za sobom jedan za drugim i sve smo bliži grebenu planine. Vrh je otresao oblake i pozdravlja planinare. Ostajem pod vrhom s umornijim članovima skupine, dok Sanja i Rajko na vrh izvode one kojima je umor nepoznata riječ. Odmaramo se i uživamo u pogledu na obližnje okno u stijeni Maglića i udaljeniji Volujak, ali i Vučevo, Vitlove u masivu Bioča i Pivsko jezero iza naših leđa.


Maglic 07


Nakon podužeg odmora, šarena planinarska gusjenica nastavlja svoj put hrbatom planine. Preko dva metra višeg crnogorskog Maglića (2.388 m) – da, da, upravo smo prešli granicu – krećemo se prema Carevom dolu. Prve kuglice leda padaju na travnate padine, dok jezero nestaje iza kišne zavjese. Nismo prešli ni 100 metara kad su oblaci svoj kišni teret izbacili i na nas. Rajko preuzima ulogu „metle“, dok pokušavam što prije stići na Šarenu lastvu. Svi se trudimo požuriti, ali je nakon nekoliko minuta na pljusku to ionako postalo besmisleno. Pješačka staza je vrlo brzo postala potočićem kroz koji smo veselo-neveselo skakutali. Srećom, kiša je do našeg dolaska na Carev do, tik pred spust niz i inače izazovnu Šarenu lastvu, potpuno prestala. Vjetar je otjerao oblake prema istoku, preko Bioča na Pivsku planinu, ali time izazovi strmog silaska prema Trnovačkom jezeru nisu nestali. Svi su maksimalno koncentrirani, pazi se na svaki novi korak i opet u punom sastavu stižemo i na obale jezera u kojem se kao da nam se zadovoljno namiguje planina. Prvi susret na jezeru i odmah dragi prijatelji iz sinjskih "Koćara" koji su predvođeni vrijednim Antom Romcem jučer stigli na Maglić. Kod našeg domaćina i rendžera parka prirode „Piva“ Miloša Ćalasana dobivamo željno iščekivanu limenku, prvo „Nektara“, a potom i „Nikšićkog“, pa…
Za to se vrijeme Ivan brine o vatri uokolo koje se suši mokra planinarska odjeća, a i pokoji par naizgled dovoljno udaljenih gojzerica. Samo naizgled, jer je jedna grana dogorjela i Josipa za tili čas ostavila bez jedne gojzerice. Rješenje za njegov sutrašnji uspon na Prijevor se vrlo brzo pronašlo. Nema sloge do planinarske!


Maglic 08


Dok vatra pucketa, iskre lete visoko u zrak. Kao da se od pamtivijeka pokušavaju izdignuti među okolne svjetlucajuće litice, visoko čak do zvijezda koje su prekrile tamno platno na nebu. Umor nas jedno po jedno savladava. Vrijeme je za počinak.


Maglic 09


Sutradan je osvanulo prekrasno jutro. Otvaramo šator, a točno iznad nas ponosito se uzdiže Durmitor. Ne onaj s Bobotovim kukom, grebenom Međeda i Crnim jezerom, već Trnovački Durmitor (2.226 m). Kavica kod Miloša, pa kupanjac u osvježavajućim vodama jezera s pogledom na Kom, Trzivku i već spomenuti Durmitor – može li dan bolje započeti?! Ali treba polako rastaviti šatore i krenuti na dvosatni uspon preko Suhe Jezerine prema Prijevoru. Putem srećem Bracu, dragog prijatelja iz Konjica koji je svoje Konjičane ostavio na Prijevoru da se s njega uspnu na vrh Maglića, dok se on zaputio dočekati ih na jezeru. Posjet Magliću je oduvijek bio poput posjeta starim prijateljima.


Maglic 10


Putem opet prelazimo granicu, vraćamo se u Bosnu i Hercegovinu. Na Prijevoru se ukrcavamo u kombi vozila s kojima smo jučer stigli na Lokvu Dernečište, pa natrag prema Tjentištu gdje nas očekuje ranije dogovoreni ručak. Prije toga, kratka pauza na Dragoš sedlu, vidikovcu na prašumu Perućicu i 70-ak metara visok vodopad Skakavac.


Maglic 11


Spuštamo se vozilima prema rampi NP „Sutjeska“, pored koje sam toliko puta prošao unatrag zadnjih 15-ak godina i sad po prvi puta doživio neugodnost. Očito se ne kaže bez razloga kako za sve postoji prvi put. „A šta se dogodilo?“, pitate se. Pa „netko“ je odlučio da nam naplati i izlazak iz Parka. U telefonskom razgovoru između čuvara i nepoznate osobe s druge strane linije otkrivam kao je u pitanju stanoviti Stevan. I našim je vozačima neugodno zbog nastale situacije. Čuvar pruža mobitel Sanji koja Stevanu maestralno očita bukvicu, pojasni kako u cjeniku nije navedeno da je ulaznica od 10 KM jednodnevna i kako nemamo namjeru platiti traženi harač. Stevan „argument“ za dodatnu naplatu pronalazi u cijeni ulaznice na Plitvičkim jezerima, a već napola slomljen pokušava se naći na pola puta, pa u znak „dobre volje“ nudi Sanji da platimo pola cijene ulaznice. Na krivu se namjerio! Nakon svega, odustaje od pokušaja harača i nevoljko dopušta čuvaru da nas propusti. Probili smo se iz obruča!


Maglic 12


Prije povratka u Split, odnijeli smo vijenac na kosturnicu partizanskim borcima poginulima tijekom V. neprijateljske ofenzive od 15. svibnja do 15. lipnja 1943., u spomen na svu dalmatinsku mladost koja se probijala iz smrtnog fašističkog obruča, na naših četrnaest tijekom NOB-a stradalih Mosoraša. Nema sloge do planinarske!


Denis Vranješ - Vinci


Maglic 13


Maglic 14


Maglic 15


Maglic 16


Maglic 17


Maglic 18


Maglic 19


Maglic 20