Visokogorska škola u Dolomitima

03 Srpanj 2022

Ispis


Dolomiti 100


Konačno je došla i ta dugo očekivana visokogorska tura – Dolomiti!

Planine o kojima su nam govorili samo u superlativima i s dječjim oduševljenjem na licu čekale su Mosorovu 5. Visokogorsku školu.


Dolomiti 101


Dvadesetak sretnika koji su uspjeli uz pomoć praznika povezati sedam slobodnih dana krenuli su u srijedu 16.6. (jedan dio i petak 18.6.) prema Cortini d'Ampezzo i Rochetta kampu odakle je bila polazna točka za planirane ture: Civetta, Nuvolau, Averau, Marmolada, Paterno, Tofana di Rozes.


Dolomiti 102


Srijeda 16.6. – Nakon što smo iskoristili svaki milimetar auta za naguravanje opreme krenuli smo na poduži put koji je uz dobru ekipu bio jedva osjetan. Predvečer smo postavili šatore te pripremili opremu za sutrašnji uspon: Civetta (3220m) – Ferrata degli Alleghesi.


Dolomiti 103


Četvrtak 17.6. – ustajanje u 5 ujutro kako bi u 6 krenuli prema Civetti. Auta ostavljamo kod doma Palafavera (1515m), a s obzirom da žičara još nije završena pješačimo prema domu A. Sonino al Coldai (2135 m) gdje dolazimo za nešto manje od dva sata. Nakon osvježenja nastavljamo turu te oko 12 h započinjemo s feratom (težina tehnički C/D, fizički 5/5). Stijena koju trebamo ispenjati ferratom prema vrhu visoka je nešto manje od 1000 m, izgleda zaista impresivno te budi osjećaj strahopoštovanja u svakom od nas. Nakon 6 sati nama ne toliko tehnički zahtjevne ferrate i 10 sati od početka ture konačno stižemo na vrh odakle se pruža fenomenalan pogled na okolne vrhove ali dominira Monte Pelmo, divovski blok, koji nam je većinu vremena do vrha plijenio pažnju. Osjećaj iscrpljenosti zamjenjuje sreća i ponos što smo uspjeli ispenjati ovaj vrh ali zbog kratkoće s vremenom prisiljeni smo ubrzo krenuti sa silaskom. Spust "normalnom" rutom nije niti malo lagan jer sipar kojim se spuštamo zahtjeva maksimalnu koncentraciju uz već prilično umorne noge. Na 2984 m nalazi se dom Maria Vittoria Torrani koji nažalost nije radio ali pruža nam priliku za kratki odmor i okrjepu iz rusaka. Do podnožja stijene izmjenjuju se sipar, te okomite stijene osigurane sajlom te nekoliko snježišta. Zbog mraka i umora odlučimo se prenoćiti na domu Sonino al Coldai gdje stižemo između 22:30h i ponoć. Fascinira brzina kojom smo svi zaspali uz upaljeno svjetlo i bez čepića za uši. Iako u planinarenju ne volimo brojeve u ovom slučaju moramo ih spomenuti - ukupno trajanje ture 15-16 sati, dužina 30 km, visinska razlika 1700 m, ukupno uspona 3150 m.


Dolomiti 104


Petak 18.6. – ujutro smo doručkovali na domu uz pogled zbog kojeg bi povremeno zaboravili jesti hipnotizirani ljepotom pejzaža. S obzirom na jučerašnju turu brzo smo se dogovorili da je danas dan odmora. Lagana šetnja do jezera Coldai, sunčanje i kupanje onih hrabrijih u hladnom jezeru ispunilo je jutro do ručka na domu. Izbor i kvaliteta hrane više podsjećaju na restoran, a ne na planinarski dom. U popodnevnim satima povratak u kamp, doček ostatka ekipe iz Splita i priprema za glavnu turu - Marmolada.


Dolomiti 105


Subota 19.6.–rano ustajanje, ponovno vožnja gore-dole brojnim okukama do umjetnog jezera Fedaia (2053 m). S obzirom da je krajem 2020. lavina uništila gornju stanicu žičaru koja povezuje jezero Fedaia i pl. dom Pian di Fiacconi (2626m) uspon počinjemo s parkinga pokraj jezera. Kod doma se dijelimo na dvije grupe – jedna ide kružno do vrha Punta Penia (3343m) ferratom koja ide preko zapadnog grebena a vraća se preko ledenjaka, a druga grupa ide do vrha klasičnim usponom preko ledenjaka i kraće ferrate. S obzirom da nas vrijeme u Austriji nije pustilo na ledenjak ovo je većini školaraca bilo prvo iskustvo na ledenjaku. Na prvi pogled doimao se kao jednostavan prolaz utabanom stazom, međutim uvjerili smo se da i takav ledenjak zna biti prilično opasan. U dva navrata smo preskakali pukotine, te padali i klizali unatoč derezama. Nakon dolaska na vrh kraća pauza za slikanje i odmor u domu Cappana Punta Penia smještenom uz sami vrh. Za prelazak ledenjaka i ferrati do uspona na najviši vrh Dolomita morali smo primijeniti većinu visokogorskih vještina koje smo učili proteklih mjeseci. U ovakvim trenucima shvatite važnost svih predavanja i vježbi na snijegu koje smo nebrojeno puta ponovili. Na povratku kratki odmor u domu Ghiacciaio Marmolada (2700m) do okupljanja svih članova i silazak istim putem. Moram pohvaliti četvoro mladih koji rade u domu, izrazita gostoljubivost te još bolja hrana. U večernjim satima povratak u kamp, sušenje robe i gojzerica za sutrašnju turu.


Dolomiti 106


Nedjelja 20.6. – Danas nešto lakša tura – Ferrata Innerkofler al Paterno – ime je dobila lokalnom planinaru Seppu Innerkofleru koji je tu poginuo za vrijeme Velikog rata između Italije i Austro-Ugarske. Kad vam se oči nakon nekoliko dana malo priviknu na ljepote Dolomita dođete do tri vrha Lavareda (Tre cime) i ponovno – čarolija! Povremeno imate osjećaj da ste u bajci, kao da šetate kroz oblake između najljepših dvoraca. I sam uspon na Monte Paterno zbog brojnih tunela i "soba s prozorima" bio je poput istraživanja srednjovjekovnog dvorca. Cijelim putem imate očaravajući pogled na tri vrha Lavareda ili na okolne planine te nekoliko tirkiznih jezera u podnožju. Do vrha (2745m) nam je trebalo oko 3 sata i zato smo ovaj put imali dovoljno vremena za ručak uz spektakularan pogled. Da je ferrata dobro osigurana te da nije zahtjevna govori i činjenica da smo pri povratku sreli djevojčicu od 8 godina koja s ocem penje prema vrhu. Povratak je bio preko doma Locatelli/Innerkofler koji je nažalost bio zatvoren pa smo produžili do doma Lavaredo gdje smo stigli netom prije nevere koja je na nažalost potrajala samo 2-3 sata. Druženje u domu i put do auta jedno je od razloga zašto planinarimo i zašto idemo s dobrom ekipom. Očarani ljepotom ture (nešto malo i pivom) iz nas su prštale pozitivne emocije. U svakom slučaju ovo je po mnogočemu najljepša tura koju će biti teško nadmašiti.


Dolomiti 107


Ponedjeljak 21.6. – Nakon proučavanja svih dostupnih vremenskih prognoza koje najavljuju neveru od 14 sati ipak odustajemo od ferate Lipella alla Tofana di Rozes i idemo na Ra Gusela at Nuvolau (2.574m). Polazak s Passo Giau (2236m), sat vremena hoda lijepom stazom bez uspona nakon čega slijedi strmi uspon do pristupa ferrati. Ferrata je iznimno kratka i jednostavna, gotovo da se može proći bez osiguranja. Nakon nje slijedi ponovno hodanje oko pola sata po kamenjaru koji u mnogočemu podsjeća na Mosor. Pred sam vrh ponovno slijedi kratki dio ferrate nakon čega izlazite na vrh na kojem se nalazi dom Nuvolau. Dom je popularan s brojnim posjetiteljima jer je relativno pristupačan a s vrha se pruža panoramski vidik na Cinque Torri i Tofana di Rozes koju ostavljamo za slijedeći izlet, ali i na Marmoladu te Civettu s kojom se definitivno opraštamo. U domu smo guštali preko sat vremena uz piće i dobru hranu koju dom nudi, a neki su uzeli i suvenire s motivima Nuvolau (majice, marame, ...). Povratak do auta traje oko sat i pol lijepom stazom u podnožju planine ali poželjno je nošenje kacige zbog mogućih odrona manjih stijena. Nakon ture konačno smo uspjeli uhvatiti vremena za razgledavanje Cortine i degustaciju talijanske pizze i gelata. Po povratku u kamp slijedi druženje uz pivo i glazbu do 22h a potom s revnim i redarom do 23h.


Dolomiti 108


Utorak 22.6.–Pakiranje i vožnja kući koje se vjerojatno nitko ne sjeća jer smo veći dio prespavali pa i kad smo vozili.
Ljepotu Dolomita teško je prikazati čak i fotografijom, a pogotovo opisati riječima.
Jedini pravi način je otići i doživjeti Dolomite osobno, što svakako preporučam!
Za kraj nekoliko zanimljivih činjenica o Dolomitima...
Dolomiti ili Dolomitske Alpe nalaze se u sjeveroistočnoj Italiji, imaju 21 vrh iznad 3000m (najviši Punta Penia - Marmolada, 3443m), te 41 ledenjak. Iako izgleda nevjerojatno ali ovaj planinski lanac je nekad bio pod morem o čemu svjedoče brojni fosili i formacije. Pretpostavlja se da je vulkanska aktivnost uzrokovala izlazak vrhova. Od 2009. godine proglašeni su prirodnom svjetskom baštinom UNESCO-a. Zovu se još i "blijede planine" zbog karakterističnih karbonatnih stijena (dolomitskog vapnenca) zbog čega su prisutne brojne krške formacije (litice, zidovi, zidovii, ..) koje su od iznimnog geološkog značaja. Postoje neki dokazi da dolomit u prahu djeluje na ublažavanje žgaravice i jačanje kostiju zbog nadoknade kalcija i magnezija. Za vrijeme Prvog svjetskog rata bili su mjesto jednih od najžešćih bitaka između Italije i Austro-Ugarske te i danas postoje brojni tuneli iz tog vremena i Via Ferrate koje su pomagale talijanskim vojnicima kretanje kroz planine. Godine 1991. u ledu glečera Similaun je otkrivena ledena mumija Otzi stara oko 5000 godina. Jedan od najpoznatijih svjetskih alpinista Reinhold Messner rekao je za Dolomite da iako nisu najviši, definitivno su najljepši planinski lanac na svijetu.
Jedna legenda kaže da kad je mjesečeva princeza osjetila nostalgiju za domom, princ je zamolio sluge da pokriju planine mjesečevom svilom. Kad su to učinili svila je izazvala sjaj planina i izliječila princezinu čežnju za domom.


Tekst: Ivo Jeličić

fotografije: Denis Vranješ


Dolomiti 109



Dolomiti 110


Dolomiti 111


Dolomiti 112


Dolomiti 113


Dolomiti 114


Dolomiti 115


Dolomiti 116


Dolomiti 117


Dolomiti 118


Dolomiti 119


Dolomiti 120


Dolomiti 121


Dolomiti 122


Dolomiti 123


Dolomiti 124