U Vrgorskom gorju

04 Travanj 2022

Ispis

sibenik-01

 

Već polagano postaje učestalo da alarm zvoni rano svaku nedilju, s pozivom na pokret, a ove zadnje nedilje u ožujku bili smo primorani buditi se sat ranije zbog promjene vrimena iz zimskog u litnje, no to nije poremetilo našu spremnost i želju da istražujemo Vrgorsko gorje s njegovim najvišim vrhom – Velikim Šibenikom.

 

sibenik-02

 

Dan kao stvoren za boravak u prirodi, a zrake marčanog sunca razbuđuju i one kojima nije baš najbolje sjelo pomicanje sata. U autobusu naša razrednica Ema revno popisuje prisutne kao i svaki put i polako napuštamo Split. Odredište nam je Zavojane – selo u vrgorskom kraju poznato kao rodno mjesto našeg proslavljenog alpinista Stipe Božića, čovjeka koji je nesumnjivo uzor i inspiracija mnogim zaljubljenicima u planine, a vjerojatno i nekim polaznicima ovogodišnje planinarske škole s ambicijama da krenu pomicati svoje granice. Dok bus piči po autoputu, neki još kunjaju uskraćeni za taj sat sna i prikupljaju energiju za uspon, a ostatak ekipe veselo ćakula jedva čekajući da stignemo u Zavojane.

 

sibenik-03

 

Po dolasku, teku zadnje pripreme, razvlače se štapovi, stežu špigete na gojzericama, a prije nego što smo krenuli po asfaltnom putu do Podastina, zadnjeg zaseoka pod obroncima Mihovila, poznatog kao i dalmatinski Matterhorn zbog svog piramidalnog izgleda, naš vodič Denis Vranješ-Vinči nam se predstavlja i već u startu daje naznake da će nam tokom izleta pružiti pregršt zanimljivih informacija. I polako krećemo od Zavojana put Podastina i primijećujemo kako je selo potpuno opustilo, što je nažalost slučaj sa većinom malih mista u Zagori odakle su ljudi iselili u potrazi za novim životom. Nakon cca 15 min stižemo do zadnjih kuća u zaseoku Podastine čije samo ime govori da selo doslovno leži pod stijenom i prije nego što započne pravi uspon, koristimo priliku da poslušamo Vinčija koji govori o planu izleta, općenito o Vrgorskom gorju, etimologiji imena Zavojane koje označava zapadnu granicu Vrgorskog kraja te nakon kratkog predaha spremni smo za krenuti. Prvi dio uspona kreće serpentinama koje vijugaju duž litica i putem vidimo spaljenu zemlju, rezultat brige lokalnih planinara da staza bude što više prohodna. Vinči nam zadaje umjereni tempo hoda, a za one koji smatraju da mu je korak prebrz, dovoljno je istaknuti činjenicu kako su nekada djeca svakodnevno tim istim putem išla u školu.

 

sibenik-04

 

Sunce počinje grijati sve jače i nakon određenog vremena dolazimo do prijevoja gdje se put lijevo odvaja za vrh Mihovil, a mi nastavljamo dalje prema zaseoku Pivci čije kuće se naziru ispred nas. Nedaleko od Pivaca leži zaseok Bokšići, a bio bi grijeh ne spomenuti našeg proslavljenog nogometaša Alena koji vuče korijene iz baš tog zaseoka, s ovog surovog stjenovitog podneblja. Put do Pivaca prolazi kroz oskudnu vegetaciju i oko 10 sati stižemo na prvu dužu pauzu, sa svrhom učenja čvorova koji će nam zasigurno nekad poslužiti. Prvo slijedi spiza, a nekolicina iz grupe odlazi do obližnje čatrnje kako bi nadopunili zalihe vode, koja baš i nije česta u Vrgorskom gorju.

 

sibenik-05

 

Vrijedi istaknuti kako u Pivcima planinarsko društvo iz Vrgorca uređuje planinarsku kuću Studenka koja će poslužiti kao korisna lokacija za odmor i druge potrebe planinarima koji će posjećivati ovaj kraj. Nakon šta smo malo odmorili, Vinči uz pomoć još dvoje vodiča, Kove i Sanje, uči nas kako vezati osmicu, lađarac i polulađarac, čvorove koji nekada i život znače. Nakon što smo više-manje uspješno svladali tih par čvorova, došlo je vrijeme za nastavak uspona. Teren je dosta krševit, pravi test za gojzerice, a hlada gotovo da i nema, osim par mjesta po putu gdje vegetacija dobro dođe da nas bar na tren zakloni od sunca koje poprilično grije, ali zato puše lagani povjetarac koji baš paše.

 

sibenik-07

 

Dok gazimo dalje, s lijeve strane dobro vidimo vrh Mihovil te Matokit u daljini prema istoku, vrh koji se nadvija nad Vrgorcem. U jednom trenu Vinči odlučuje da pričekamo ostatak grupe kako bi bili sigurni da neće skrenuti s puta te od njega saznajem da nas do vrha dijeli još samo četrdesetak minuta. Nakon što se ostatak grupe priključio, nastavljamo po malo strmijoj stazi te nakon kojih 15 minuta dolazimo do još jednog prijevoja s kojeg se nazire naš cilj. Tom prilikom naš glavni vodič nam odlučuje pokazati Veliku jamu, jedinu jamu s ovog područja koja je ucrtana na kartu, a ona u svom promjeru doseže 36 metara te dubinu od nekih stotinjak metara. Vidimo da Veliki Šibenik nije daleko i na Vinčijev upit grupa se odlučuje uputiti težim putem koji vodi po grebenu i ova tura odjednom postaje bar na tren malo tehnički zahtjevnija. Krećemo se preko škrapa i uz pomoć ruku i nakon svladanog grebena ostaje još samo završnih pedesetak metara do vrha na kojeg stižemo čak pola sata prije vremena koje je bilo određeno u dinamičkom planu izleta.

 

sibenik-08

 

Dolazi vrijeme za uživanciju, okrepu i opuštanje, a s vrha koji leži na 1314 metara nadmorske visine puca pogled na sve strane. Vidljivost nažalost nije idealna zbog izmaglice u zraku, no pogled je i dalje impresivan. Ekipa je vesela i ubrzo nam se pridružuje grupica planinara s Brača, od kojih doznajemo da su dvije najvažnije stvari koje svaki planinarski ruksak mora sadržavati limenka pive i kutija prezervativa. U svakom slučaju, vlada super atmosfera koju malo kvari nadolazeća naoblaka te postaje mrvicu hladnije i vrijeme je za povratak. Prije nego što krenemo put dole, Vinči nam govori što se sve vidi s vrha, od Biokova, Rilića i otoka na jugu do hercegovačkih planina Čvrsnice, Prenja i ostalih put sjevera. Krećemo nazad istim putem, kroz Pivce sve do Podastina i Zavojana bez većih pauza te do autobusa stižemo oko pet popodne. Zadovoljni i puni dojmova se upućujemo u smjeru Vrgorca do jedne lokalne konobe gdje nas čeka teleća peka i tom prilikom naš vozač autobusa demonstrira svoju vještinu manevrirajući nizbrdo na rikverc i između balkona od kuća, doslovno u centimetar, sve kako ne bi pješke morali silaziti do konobe. Sad je vrime za vratiti izgubljene kalorije i peka nam je savršeno došla za kraj dana, kao i domaće vino kojim smo nazdravljali za buduće planinarske pohode.

  

sibenik-09

 

Na povratku u Split u zraku se osjeća zadovoljstvo uspješno odrađenim izletom iako se javlja umor, a po dolasku se pozdravljamo te zasluženo idemo svojim kućama, s iščekivanjem ponovnog druženja u planini.

 

sibenik-11

 

sibenik-12

 

sibenik-13

 

sibenik-14

 

sibenik-15

 

sibenik-16

 

sibenik-19

 

sibenik-20

 

sibenik-25

 

Tekst: Josip Ramljak i tim budućih visokogoraca