U Vranjači i uokolo nje

PDFIspis

vranjaca-01

 

Uskrs i sami pojam istoga za neke od nas odjednom vise nije bio isti, od novih prijateljstava do samostalnih izleta svatko od nas je u sebi uskrsnio nešto novo. Približio se tako i vikend čija je prognoza odredila da izlet ipak bude u subotu, za neke i dalje radni dan. Osjetio se kaos i pitala sam se kako je moguće da je lakše biti prvi u 6.30h nego u 10h? Moj pilot do mjeseca (al ne i nazad) bila je Branka – ovaj put nije naručila poziv buđenja, nekog drugog je dopala ta uloga. Naša Branka stiže sve, ne znam kako…sjedim na mjestu suvozača i mislim se kako taj zmaj od žene ujedno vozi i bolje od polovice muških. Garantirano. Nekako smo se okupili svi a jutarnji stres se zaboravio čim su krenili prvi pozdravi i zagrljaji. Pala je i koja kavica a i sladoled… neki su iskoristili priliku pa popričali s našim najdražim vodičima, našim dragim parom, Sanjom i Vinčijem. Ne zna se tko je od njih dvoje jednostavniji, ljubazniji i uvijek spreman pomoć s našim vječnim upitima. Vranjača nas nije razočarala a ni barba Marko koji u jednom trenu nije bio siguran ima li ključ kod sebe ili ne – toliko ljubavi prema toj špilji nema nitko. Poveo nas je u jednu kružnu turu s jednakim entuzijazmom, ne štedeći riječi a ni opise za svaki pojedini dio Vranjače. Ne znam zašto mi je trebalo tako dugo da je posjetim - toliko je ljepote oko nas a tako malo vremena.

 

vranjaca-02

 

Iz jednog sanjarskog raspoloženja prepričavanja barba Marka, razbudio nas je Dario s redom, radom i disciplinom. Srećom pa čovjek zbilja zna što radi – i ne, ne daje svoj broj mobitela. Pored svih uganuća i prijeloma našao se i jedan oskar, ilitiga oskarica – doslovno i figurativno. Dario je za svakog našao vremena i pregršt savjeta – i dalje ne dajući svoj broj. Našetali smo se ko Baltazari. Neki su nosili, neki su ležali. Neki su ležali, neki su pipali. (prijelome a sta drugo?)

 

vranjaca-03

 

Ručak. Sveta riječ u planinara. Tišina. Jede se i gušta se. Još jednom veliko hvala našim glavnim kuharima Branki, Angeli, Emi, Miliju, Anti, Josipu i Zoranu. Lagano je krenila i ćakula - toliko različitih karaktera, toliko različitih dojmova… Zar je stvarno brzo gotova naša školica?

 

vranjaca-04

 

Vinči nam nije dao previše prostora za tugovanje – vrijeme za čvorologiju…po koji ono put? Naš Vinči već ima utabanu povijest iza sebe i tko god ga ne zna propušta puno. Kako bi rekli naši, sve nam je omogućio. Sanja, njegova ljepša polovica, dodala je svoj praktični dio nastave i htio on to priznati ili ne, potpuno ga zasjenila. Ono što vi niste stigli vidjet od vaših prstića oko konopa bilo je da ste puno pomogli jedni drugima (nekad u planini a nekad i van nje), da ste bili strpljivi, predani pa ponekad i u borbi protiv samog sebe. Savladali ste neke strahove a ako i niste, sad je sigurno sve lakše. Stvorila su se prijateljstva za cijeli život. Malo se žugalo, puno se smijalo.

 

vranjaca-05

 

Svaka čast muškima ali u grupi ima žena koje ni same ne znaju (još) koliko su jake i posebne, kapa doli. Svi ste imali onu iskricu u očima. Znate dobro o čemu pričam i zato čuvajte to.

 

vranjaca-06

 

vranjaca-07

 

vranjaca-08

 

vranjaca-09

 

vranjaca-10

 

vranjaca-11

 

vranjaca-12

 

vranjaca-13

 

vranjaca-14

 

vranjaca-15

 

vranjaca-16

 

Tekst: Maja Selak, Pino Gamulin, Boris Delipetar