Život je avantura - jesen 2019.

07 Listopad 2019

Život je avantura!

 

To je nakon drugog izleta na Mosoru postao moto OPŠ koju sam ja pohađala u proljeće 2016.
Od početka škole pratilo nas je prevrtljivo proljetno vrijeme pa smo bili i okupani kišom i nošeni burom. „Vakula je rek'o!“ bile su tri najčešće izgovorene riječi. A onda je došao dvodnevni izlet na Mosor i nedjeljno maglovito jutro. Visoko iznad oblaka uputili smo se od doma na penjalište. Dok se dan u nizini razvedravao, a zrak na planini zagrijavao (ne)strpljivo i nervozno čekali smo svoj red na penjanje. U trenutku inspiracije Anita je krenula bodriti svoje nesigurne kolege školarce uzvikujući iz podnožja „Život je avantura!“. Tako je krenulo. Svakom novom penjaču svi smo uzvikivali „Život je avantura!“. I svaki naš novi izlet bio je nova avantura.
Avantura je mene dovela do toga da sada ja vodim OPŠ. Na prvom izletu ove škole u pratnji školaraca bio je i moj kolega školarac Bruno, a na Mosoru kod doma našao se i Nikša, voditelj naše škole.

 

Pa kako je bilo na prvom izletu OPŠ jesen 2019.?

 

Iz Splita se za Sitno Gornje krenulo od HGSS-a po planu u osam sati. 'Ko je zaspa', osta' je doma. Nakon vožnje bez pauze za kavicu (što prevedeno na mosoraški znači „kratke vožnje“) stigli smo u Sitno i cestom se uputili do polazišta za turu do doma. Vrijeme je idealno, ugodno sunčano bez vjetra. Iz Sitnog se do doma uputilo ravno pedeset školaraca u pratnji vodiča i „starijih“ Mosoraša. I čim smo krenuli eto za nama i naših markacista.

 

Išli smo polako „prvom“ stazom i onda preko livade do doma.

 

 

Do doma Umberto Girometta stigli smo točno po planu. Imamo pauzu od pola sata za mali odmor do polaska na turu. Odmaraju se noge, griju kosti, čeka red. Pije se kava, čaj, jedu grickalice i voće. A ja s nogu jedem svoj sendvič, tko ga je vidio zaboraviti ga neće.

 

 

Prije ture okupljenima su se obratili predsjednica Ivana, domar Špiro i supruga mu Silvana. Domar Špiro je naglasio da iza njega, kao iza svakog uspješnog muškarca, stoji žena.

 

 

A kad mu je žena počela govorit pobiga je nazad u kužinu.

 

 

Nakon motivacijskih govora i poziranja za zajedničku fotografiju ispred doma, krećemo na kružnu turu preko Gajne.

 

 

Usput stajemo da bi bacili oko na otoke.

 

 

Vedar je dan pa se dobro vide.

 

 

I tako laganom šetnjom stižemo do livade, opet pauziramo i poziramo.

 

 

Nakon okrijepe nastavljamo dalje prema „vrhu“.

 

 

Na više vrhove ovaj put se ne penjemo.

Slijedi lagani spust prema domu gdje na skretanju za Giromettinu vidilicu opet srećemo naše markaciste. A na Giromettinoj vidilici pauza i poza.

 

 

Pa na noge lagane i nastavljamo spust.

 

Danas je gužva na Mosoru. Na silasku susrećemo malu školu HPK Sveti Mihovil iz Šibenika, njih dvadesetšest malih školaraca.

 

 

Na dom stižemo dvadesetak minuta prije planiranog. Nije ni čudo da im Sandra govori da su joj najbolja grupa prvog izleta škole. Možda čak ni ne laže. Tako vrijedni zaslužili su dugački odmor za ručak pa ih ostavljamo da odaberu „šta će i kako će“ po svom guštu. A mi „stariji“ sjedamo sa „starim“ društvom i prisjećamo se naših dana u školi.

 

 

Malo, pomalo došao je kraj našem druženju na domu i vrijeme je za spust do Sitnog i povratak u Split. Idemo zapadnom stazom gdje je nekad bila šuma. Da bi ponovo bila šuma javite se na akciju pošumljavanja krajem mjeseca. Školarci ovaj put ne mogu jer ih čeka njihov izlet.

 

 

I eto tako je bilo na prvom izletu OPŠ jesen 2019.
Hvala Sandri, Pepiju, Merien, Kovi, Brunu i svim ostalim planinarima koje smo usput skupili ili susreli.

 

Školarke i školarci, sljedeći izlet je na Biokovo gdje ćemo ipak nešto i raditi, a ne samo pauzirati i pozirati.
Vaša avantura tek počinje.

 

Tekst: Diana Baričević
Fotografije: Diana Baričević, Predrag Kurtović