Grotta Impossibila

06 Studeni 2014

Dugo mi je poznata činjenica da se na pitomim brdima oko Trsta nalaze tisuće speleoloških objekata. Svojevrsni je to raj za jamare i tome u prilog govori podatak da samo Trst ima 11 speleoloških klubova i stotine speleologa. Ali, sve mi je to nekako bilo daleko od ideje da pođem tamo na jamarenje. Dok se iznenada nije ukazala i prilika za to.

 

Pokraj Trsta se održavala svojevrsna speleološka radionica koja je u dobroj volji i dobrom društvu okupila mnogo ljudi brojnih nacionalnosti. Po njenom završetku stvorila se ideja da nam lokalni speleolozi pokažu jedan neizmjerno zanimljiv speleološki objekat - Grottu Imossibilu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Grotta Imposibila je kaverna čiji se ulaz otvorio prilikom bušenja tunela za brzu cestu prema centru Trsta. S tog mjesta se dolazi u kanal čije dimenzije brzo rastu do dvorana divovskih razmjera koje spadaju u najveće talijanske podzemne prostore. Sustav se istražuje velikom brzinom jer je vrijeme ograničeno do kraja radova tunela. Provlači se, štema i penje i broj metara špilje premašuje 6 kilometara. Obilje siga, kristala i stalagmita impozantnih dimenzija navode speleologe na radikalne pothvate. Ideja o trajnom zatvaranju tog podzemnog blaga nikome se ne sviđa pa se počinju penjati svi kamini u špilji ne bi li se došlo što bliže površini. Na najvišem dosegnutom mjestu stavlja se lavinska sonda i s površine, u polju, drugom sondom se traži signal. Nakon što je signal precizno lociran, speleolozi kopaju bunar i nakon 15 metara dolaze u špilju! Radovi u tunelu su se završili i taj prolaz je zatvoren teškim vratima a istraživanja se mogu nastaviti kroz novi ulaz. Budući planovi predviđaju i uređenje za turističke posjete. A špilja ime duguje lokalnom geologu koji je bez obzira na priču o nevjerojatnom otkriću i dalje tvrdio da se tu, geološki gledano, ne može nalaziti toliki podzemni prostor i toliko mnogo kanala - to je nemoguće (impossibile)!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Sakupilo se je nas nekoliko za taj izlet. Lokalni speleolog, Gianpaulo - Giampi nas vodi do šahta u polju. Njegov otac, stari speleolog, čuvar je ključa za vrata tog podzemnog svijeta. Šaht je doslovno šaht. Kao onaj od kanalizacije. Nakon otvaranja vide se ljestve kroz okrugli prokop. Ulazimo. Vrata se poklapaju za nama i ključ zvecka u bravi. Slijedi 40 metara spuštanja niz željezne ljestve do poda kanala. Malo dalje je vertikala koja se spušta u impozantni prostor Dvorane stalagmita. Tamo se postavlja uže i napreduje klasičnom speleološkom tehnikom. Iz dvorane nastavljamo šetnju bogato zasiganim kanalima i na kraju dolazimo do novih željeznih ljestvi. Penjemo se 50-ak metara po njima do betonskog zida tunela i željeznih vrata kroz koja ne možemo. Zanimljivo. Čuje se buka automobila s druge strane! Vraćamo se istim putem do dvorane koju još malo razgledavamo. Eto, par sati je prošlo za tren!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

To je bilo neobično speleološko iskustvo. Ulaz kroz bunar, ljestve, lijepi prostori... Znači, svaki put kad putujete u Italiju i prolazite pokraj Trsta sjetite se da ste prešli samo nekoliko desetaka metara iznad špilje koja po svemu opravdava svoj naziv - Impossibila.

 

Tekst i fotografije: Marin Glušević