Kao i svake godine

PDFIspis

Kita10 - malaKao i svake godine, prvomajska penjačka pompa u Paklenici garantira blaženu osamu ostalih stijena. Ovaj put smo se odlučili za Biokovo i litice malog Borovca.

 

 

 

Kao što smo i predvidjeli, u srijedu i četvrtak tamo nije bilo baš nikoga. Ipak, jedino što je kvarilo doživljaj bilo je sunce koje je pošteno ugrijalo. Čini nam se da je ljeto malo uranilo.

 

Kita01

 

Ako mi se nešto treba cijediti niz vrat onda radije biram vodu nego znoj sa čela i za tren proradi iskonski speleološki nagon. Tada sjetim da spitovi imaju i bolju primjenu od one u stijeni. Budući da iz prve ruke znam da dobro penjanje pruža tek adrenalinsku bevandu u usporedbi s dobrim jamarenjem (op.a. :) ), odlučili smo ostatak produženog vikenda provesti pod zemljom.  A, gdje drugo nego u Kiti! Jer malo koja jama nudi više izazova od nje. Mnoštvo neistraženih kanala samo čekaju da se otkriju.

 

Kita02

 

A, to je malo naporno pa je lakše sakupit ekipu za kopanje krumpira nego za istraživanje u najdubljim djelovima Nebozemlja. Jedva smo napunili auto i u četvrtak, direktno sa stijene, krenuli na Crnopac(uz Katu i mene tu su još Antonio dugopoljski i Frane špiljar). Ulazimo u petak ujutro. U Kiti nas čekaju Teo, Aida i Vjetar koji nisu imali zabluda oko praznika rada pa su već od srijede dolje. Ni oni nisu imali sreće s ekipom jer im je veći dio ljudi imalo ‘’drugih poslova’’ pa su nam se itekako obradovali.

 

Kita03

 

Kao što sam već napomenuo, cilj je Nebozemlje – magični prostor na 600 metara dubine gdje beskonačni kilometri kanala čine zamršenu treću etažu ovog jamskog sustava. Potrebni su sati i sati kako bi se spustilo na to mjesto i bez višednevnog boravka nema uspješnog istraživanja. Do sada, tri godine od otkrića tog dijela jame, gotovo niti jedan kanal nije istražen do kraja, već se prolazi samo granaju u nove odvojke i vertikale.

 

Kita04

 

Usput, blizu izlaza, na Grliću susrećemo Vjetra. Sam izlazi ranije jer ima obiteljsko okupljanje za vikend. Nakon dobre ćakule, opraštamo se i idemo dalje. Ispod Grlića se dolazi u prostrani Šibenski kanal. Slijedi beskrajni Divlji zapad sa gomilom urušenih blokova stijena, pa Otomansko carstvo, Truli bivak i Vjeverica. Vjeverica je najneugodnija vertikala u jami – crnih stijena s dugim prevjesom, vječno u nekakvoj izmaglici vodene pare i prašine, s redovito istrošenim konopom. 

 

Kita05

 

Nakon nje počinje Nebozemlje. Još je sat vremena provlačenja do Imberlanog kanala i bivka. U tom dijelu je nezaboravna Pješčana oluja – strmi i uski kanal zatrpan finim pjeskom. Pijesak redovito treba kopati pri provlačenju a jako strujanje zraka nosi ga u oči i puni sve otvore na kombinezonu, čizmama i kacigi.

 

Kita06

 

Kita07

 

Tu srećemo Tea i Aidu. Idu polagano prema bivku pod Grlićem pa sutra vani. Oboje imaju velikih problema s leđima, a bome i godina, pa se odlučuju na izlazak u etapama, da ne bude zla. Dolazimo u Imberlani kanal. U bivaku ostavljamo opremu i krijepimo se vrućom juhom.

 

Kita08

 

Kita09

 

S obzirom da su kasni popodnevni sati i za počinak je prerano, dajemo se na posao. Penjemo se u prolaz na vrhu Imbertlanog kanala, iznad bistrog sifona iz kojega izvire potočić što teče kroz dvoranu. Tu je posao brzo gotov – nakon nekoliko spitova i 20 metara kanala zaključujemo da postaje preusko za nas.

 

Kita10

 

Odlazimo u drugi prolaz gdje treba ponovno penjati nekoliko metara. Nakon toga nam se otvara novi, neistraženi kanal. Sad je dosta i vraćamo se do kohera, večere, čaja i vreća za spavanje. Sutra je novi dan.

 

Kita11

 

Nastavljamo s cratnjem otkrivenog kanala. Svako malo se otvori nekakva rupa ili skok preko kojeg treba postaviti uže. Metri se gomilaju, struja u bušilici pomalo troši. Sa zadnjim spitom i zadnjim metrom konopa spuštamo se u poznati dio jame – spojili smo se na ranije istraženi Kanal bijele zastave spustivši se u njega negdje sa stropa. Naš kanal dobiva ime Čipičips.

 

Kita12

 

Kita13

 

I dan je pri kraju i vrijeme je za povratak. Usput fotografiramo jer je sve prepuno nestvarnih oblika za koje bi čovjek rekao da ne pripadaju ovome svijetu. Kad se bolje razmisli, ti duboki djelovi i jesu planet za sebe do kojega mogu stići samo najuporniji. Ubrzo smo u vrećama. U nedjelju se lijeno vučemo po bivaku, pomalo se spremajući za izlazak. Nije žurba jer je cijeli dan pred nama. Nakon par sati penjanja, vani smo.

 

Kita14

 

Dočekala nas je kiša. Velika promjena s obzirom na početak praznika. Od pustog žemarenja čovjek ogladni i ožedni. Nagradili smo se pizzom i pivom u Gračacu. U Drnišu je palo još jedno pivo s ekipom koju smo susreli u jami. Dojmovi? Gotovo 800 metara novih kanala i jama prolazi svoj 24-ti kilometar. Dobar posao grupice upornih. 

 

Tekst i fotografije: Marin Glušević