Sinjal – prva utrka na vrh Hrvatske

PDFIspis

sinjal thUskrsni ponediljak, 22.travnja, okupili smo se u selu Glavaš nedaleko od Kijeva, naime tu je bio početak prve utrke na vrh Hrvatske. Mosorov odsjek trail trčanja je suorganizator ove utrke zajedno s PU Dinaridi. Ipak vratimo se malo kako je uopće počelo, kako je došlo do Sinjala?


sinjal-prva-utrka-1


Studeni, 2018, još uvijek traje navikavanje na zimsko računanje vremena. Naši treninzi četvrtkom koji su nerijetko zapravo srijedom, sve više zahtijevaju obavezno nošenje čeone i šuškavca, jer vrijeme nije više tako lijepo. Ljeti obično sanjamo o pivi&pizzi nakon trčanja, sada je već sve više onih koji uz pizzu naručuju čaj. Taj običaj pizze iza treninga se ustalio, bez toga jednostavno nije to to, kao da jedete biskvit neke torte bez kreme... U hranu se svaki put prolaze, skaču i preskaču razne teme; di ćemo za vikend, utrke, ko ima nove patike.. i obavezno pitanje šta nam Garmin pokazuje:
-„Šta kaže, jesmo više pojili ili potrošili???“


Taj četvrtak već smo znali da je Štamparija blizu i da nam je prošle godine baš bila lipa predbožićna utrka, a nekako Fićo je volia tu trku i sigurno bi htio da se organizira. Svi imaju sjetan pogled i blagi smješak na spomen prošle godine. U nekom trenutku govori netko:
- „E, al ima još jedna šta bi mogli, utrka na Kozik! Već ima ime i logo, Dane je smisla, Dritura!“
- „Uuuuu, daj reci kako bi išlo?“
- „ Pa za Štampariju znate , krenila bi ka i lani od izvora Žrnovnice preko Amižića do Lolića, pa na Teksas i onda uzbrdo, strmo po kamenu do Štamparije, a Vražjim putem nazad! Imali bi posla očistiti stazu, ono doli je sve izgorilo, triba maknit debla, a triba i trimerom proć po Teksasu uvik zaraste, gori ošišat koju granu, donit vodu, novine..“
Spomen na utrke i cijelo druženje svih veseli, ali sjećanje koliko ima posla i na manjim utrkama u organizaciji malo ruši početan entuzijazam..
- „E, al samo da znate za Drituru, ako bi išli u to, tu nemamo šta čistit, čista vertikala! Lipo , krenemo sa Izvora Studenac na Kozik i onda Teplom polom nazad! Lipo je sve čisto.“
Opet kreće smiješak kod svih, napokon da mi nešto ćemo organizirati, a nećemo vikendima prije pripremat i lomit.
- „Al čekajte kad već radimo dvi utrke mogli smo napravit mini kup.“
Svima su malo upitnici u glavi.
-„Organizirali bi prvu utrku na Sinjal, to bi bila zapravo utrka na najviši vrh Hrvatske!“


Od tog četvrtka prošlo je još dosta rasprava, mailova, glasanja, nećkanja hoćemo li/nećemo li, lipo je to al' veliki posal... kako obično je, uvatili smo zadnji vlak, prisikli sikirom i rekli:
-„Aj daj, idemo sve ove godine, pa ko živ ko mrtav iza!“


Ostalo je još par dilema pred prvu utrku,2 jedna od njih je samo ime kupa.
- „Hm, kup , tri utrke , pa kako ćemo ga zvat?
- „Kup Dalmatinskih brega.“
Ma kakvi zagorski bregi vamo u nas, možda se pitate zašto to, o čemu ovi pričaju.
Danas u moru trailova, svaki vikend možete birati između više utrka. Sve one imaju trend blagog terena, više se gleda kakve su bile okrepe, što je u startnom paketu, koliko je bilo trakica... manje se priča o samoj stazi i ljepoti koju samo planina pruži. Trend takvih utrka je i kod nas, u Dalmaciji, simbolu kamena i krša. Komentirali su to u člancima koje smo smatrali duhovitima, pisali su da utrke izgledaju koda imamo brege! Logično, odma smo udrili kontru i tako nazvali kup utrka koje su strme i pune uspona. Zapravo ideja nam je bila organizirat manje utrke i ljudima pokazat drugačije staze od današnjih. Imati minimalnu kotizaciju jer nećemo puno širit priču osim o stazi, a ograničili smo broj ljudi, isključivo zbog sigurnosti i prijateljske atmosfere. U duhu te ideje jednu smo mantru ponavljali na opisu svih utrka:
- „Pitate se što ćete dobiti u cijenu kotizacije? Stazu! Nema fancy okrepa s domjenkom, nema tiskanih nepoderivih startnih brojeva, nema majici ni buffova, nema nabrijavanja glazbom pred start, nema finišerskih priznanja, nema plaćenog osiguranja, nema nagrada, a medalja za najbrže će biti ako stignemo nešto napraviti. Ali kako smo dobrog srca, vodu ćemo vam dati. Nekakav obrok ćemo valjda uspjeti spremiti tokom utrke, a svi zajedno grijat ćemo se na logorskoj vatri.“


Pa krenimo redom Predbožična Štamparija koju smo opisali u par slika:


sinjal-prva-utrka-2

 

sinjal-prva-utrka-3

 

sinjal-prva-utrka-4

 

sinjal-prva-utrka-5

 

sinjal-prva-utrka-6


Stazu smo već opisali, a 09.prosinca nakon kiša, poklopio se lijep dan. vatricu smo upalili na više lokacija, a na njoj smo grijali čaj, kuhali vino i podgrijavali bućinu juhu, kolača i ušećerenh bajama je bilo toliko da smo zapravo imali odlično zagrijavnje za Božično prežderavanje.. sva sreća staza je imala 9 km i 900 m gori/doli tako da sudionici nisu imali veliku grižnju savjesti.
Ograničili smo broj na 60 sudionika, zbog tehničke zahtjevnosti staze i kronometarskog starta, ipak pustili smo kojeg natjecatelja više, teško nam je odbiti ljude koji ovo vole kao i mi.
Najbrži je savladao stazu za uru i sitno, tj. 66 minuta, dok prva dama za 93 minute.
Golub i Vrvilo osvojili su prva mjesta kao i na Štampariji. Svi natjecatelji kao dokaz da su došli do Štamparije, trebali su donijeti „friški“ primjerak novine Slobodne Dalmacije. Dokaz ih je čekao na razrušenom objektu na padinama Mosora gdje je izdan prvi primjerak istoimene novine.


Dritura je pala na datum 03.ožujka, a staza je bila pravi bombončić za one koje vole strme uspone i silaske. U brojkama glasi: 5km i 700 m uspona i isto toliko silaska.
Krenilo se sa izvora Studenac, pa preko jednog od najstrmijih puteva na Mosoru, Mirov put do samog vrha Kozika. Nazad se išlo Teplom polom, čija strmina isto nije za bacit. Planinarska marka uspona je dva sata, a prvi na utrci - Golub je do vrha i nazad odradio za 49 minuta! Ivana Vrvilo koja je bila pobjednica prethodne savladala je isto za sat i šest minuta. Vrijeme nam je išlo na ruku tako da smo i ovaj put uživali na livadi, dok su se u izvoru hladile pive. Hrane nije bilo ništa manje nego na prošloj utrci, naši kuhari su se pobrinili da imamo što jest par dana, jer 90-tak gladnih sudionika, nije bilo ni upola spremno za sve što se noć prije nakuhalo u garaži jedne od volonterki.
Ona pomisao s početka, da nećemo imat posla oko organizacije, nije bila baš blizu istini. Prije trke smo nosili vodu po buretini na Kozik, kuhali u fušu, smišljali nagrade, označavali stazu i ipak malo popeglali koji detalj po stazi, ipak je to naš Mosor.
Utrku je obilježio i sami datum koji je bio u vrijeme maskenbala, stoga ako je netko zalutao taj dan do Studenca i vidio nas onako maskirane, vjerovatno je pomislio da je poludio ili da se radi o nekom zastrašujećem kultu:


sinjal-prva-utrka-7

 

sinjal-prva-utrka-8

 

sinjal-prva-utrka-9

 

sinjal-prva-utrka-10

 

sinjal-prva-utrka-11

 

I napokon dolazimo do naslova ovog teksta. Sinjal, zadnja utrka kupa, ova je malo drugačija, nije nam staza tako blizu i poznata, nismo tu tjedno kao na Mosoru. Prije svake utrke potrebno je organizirat i pregled staze; nekad trčeći, nekad planinareći, stoga smo jednu nedilju netipično za trkače, nakrcali ruksake svime; od klinova za feratu do hrane viška. Vodili smo i pomladak, a i gladni smo od utrke Dalmatinske trail lige dan prije, pa da se ne onesvistimo po stazi...
U glavi su nam okrepe, gdje trebaju bit volonteri i oznake, koliko je trčljivo, di je zeznuto, procjena koliko će ići i oni sporiji, koliko će se umorit i koliko vode će im trebat?


sinjal-prva-utrka-12


Zaključili smo prostor kao i lokacija dopuštaju da na stazi može bit veći broj sudinika bez pretjerane gužve, ne želimo masnovnost, ali opet utrka je na vrh Hrvatske, daje na dramatičnosti i samoj želji da se to pokaže ljudima. Složili smo se oko broja 150 maksimalno, možda se ne čini malo, ali utrke danas imaju i preko 300 sudionika..
Staza je bila zamišljana da se krene iz sela Glavaš, prođe preko utvrde do izvora Gornji Bunar gdje se odvaja nastavak za uspon i silazak. Uspon ide preko najvišeg skloinšta u Hrvatskoj Drago Grubać. Fotografi su bili na više lokacija, ali Dinaridi su se pobrinili za odlične snimke dronom oko samog skloništa. Nakon pojedenih naranči, lubenice, nešto slanog i slatkog nastavljalo se grebenom na vrh. Dan je bio dosta vjetrovit, većina trkača u kratkim hlačicama(na opće zgrožavanje planinara) na Sinjalu su bacili brzinski smješak što zbog kraja uspona, što zbog fotografa i nastavili spust drugom stranom Dinare preko Martinovih košara. Sami zavšetak staze od 16 km i 1400 m uspona zaobilazio je utvrdu Glavaš, te živopisnom šumicom i prolaskom kroz stare kuće vodio nazad u cilj.


Pošto, nismo organizali sami već imali pomoć iz Dinarida, ovaj put smo odstupili malo od počente mantre i obogatili startni paket suvenirima. Nagrade ovaj put nismo isključivo samo izrađivali, već smo od lokalne zajednice i sponzora sastavili lijep paket. Tko su pobjednici, koliko im je trebalo ? Nevjerovatno malo, markacija planinarska uspona je 5 sati, a prvi je završio sve za manje od dva sta, prva dama (bitnija) je za dva sata i pola.
Jedna nova činjenica, znate li koji po redu je bio natjecatelj koji je utrku završio u trajanju uspona po planinarskoj markaciji? Bio je 114. od prisutnih 150 trkača.. To samo govori o fizičkoj spremi samih natjecatelja.


sinjal-prva-utrka-13

 

sinjal-prva-utrka-14

 

sinjal-prva-utrka-15

 

sinjal-prva-utrka-16


Sinjal prva utrka na vrh Hrvatske ujedno je bila završna utrka Dalmatinskih brega. Nagrade najboljima ipak nisu bile štrukli&mlinci, već isključivo dalmatinske i planinarske: rakija, sir i panceta.


sinjal-prva-utrka-17


Nama je stvarno bio gušt, umorili se jesmo, stvarno je tu puno posla od čišćenja staze, označavanja, kuhanja, logistike, pripreme nagrada... al našli smo se, nema nas toliko puno ali guramo. Zahvalni smo svim natjecateljima koji nam dolaze svaku utrku i više sati provode u autima nego u trku i to sve samo kako bi došli. Zbilja nas činite sretnim sretnim i ponosnim.
Naravno za cili Kup, ponovljamo, vrijeme je stvarno bilo na našoj strani, jer da priroda nije htjela, svjesni smo da bi malo mogli napravit.

 

Pozdrav,
Sikire

 

sinjal-prva-utrka-18

 

sinjal-prva-utrka-19

 

sinjal-prva-utrka-20

 

HPD Mosor
Sinovčićeva 2, p.p. 233
21001 SPLIT
OIB: 40461293872
tel: 021/394-365
fax: 021/272-719
mob: 091/50 99 545
  091/50 99 541
hpd.mosor.split@gmail.com
 
Radno vrijeme tajništva
uto - čet: 18:00 - 22:00
pet: 10:00 - 14:00