Terenski dnevnik Opće planinarske škole HPD "MOSOR" – Jesen 2017.

PDFIspis

13Dan Sedmi: 05.11.2017.–Biokovo - Vošac (Kotišina – Vošac - Makar)

 

 

 

 

 

Prije izlaska sunca sastanak na "sukoišanskoj" prije 6 ujutro odvijao se po već uhodanoj rutini. Željka nas je prebrojala u prepunom autobusu, a Rajko nas je čekao u Makarskoj na lokaciji za jutarnju kavu prije polaska u osvajanje impozantnog Biokova. Stipe Božić je potvrdio da su sve njegove pripreme za osvajanje najtežih svjetskih planina počinjale na Biokovu, jer je ova naša krševita primorska gromada sasvim dovoljno surova da vas nauči sve što trebate znati o osvajanju planetarnih divova – planinskih vrhova. Moram priznati da smo ovo znali "u teoriji", ali nismo znali što nas sve čeka na putu prema gore. Gledano s rive u Makarskoj treba dobro zabaciti glavu da se pogled usmjeri prema današnjem odredištu – planinskom vrhu Vošac.

 

01

 

Polazište nam je bilo neposredno iznad magistrale, na lokaciji botaničke staze Kotišina. Ova zanimljiva trasa povezivala je uspon i učenje o samoniklom planinskom bilju koje je raslo uz stazu uz natpise koje nam je odavalo o koje to prirodno blago raste u kamenitom okruženju.

 

02

 

Često smo nesvjesni koje to samoniklo planinsko ljekovito bilje zaobilazimo ili slučajno gazimo dok napredujemo uz planinske strmine dalmatinskog gorja. Ovi grmovi nas mogu ili prehraniti ili izliječiti ukoliko malo truda uložimo u upoznavanje s njihovim osobinama.

 

03

 

Nažalost, memorija nam je puna bizarnih podataka, a ove dragocjene informacije nisu nam učestalo dostupne.

Staza je vijugala od malih kamenih kuća u podnožju, već adaptiranih i aktiviranih za etno-turizam, a i nekoliko dvorišnih bazena je niklo u podnožju Biokova. Uspon nas je vodio naizmjenično kroz krš i kamen, zatim šumu pa opet krš i kamen.

 

04

 

Visinska razlika i nije problem ukoliko je tempo odgovarajući, ali Rajko je vodio svoj ritam uobičajeno kao istrenirana divokoza stalno kalkulirajući koliko će nam dnevnog svjetla biti na raspolaganju sada kada je počelo zimsko računanje vremena.

 

05

 

Katarina Lozo je povremeno s kolegicom oduševljeno pratila botaničke specifičnosti među stijenama pored staze, nekoliko nas manje izbildanih za trčanje uz strminu hvatali smo svoj ujednačeni tempo, što je uz nekoliko "toaletnih zastanaka" na začelju pružalo priliku Rajku da se na čelu kolone češće naprave kratki zastanci. Ipak je 60 polaznika razvuklo nekoliko stotina metara dugu kolonu šarenila po biokovskim stazama.

 

06

 

Nakon izlaska iz pošumljenih područja i savladanih staza višeg krševitog terena dočekali su nas suhi planinski pašnjaci. Naoičigled nam se vegetacija područja mijenjala, temperatura ovog ugodnog sunčanog dana lagano je padala usponom (kažu nam iskusne kolege da je 1°C manje na svakih 100 metara visinke razlike) i na samom vrhu masiva podno Vošca pogledom smo hvatali niske brojne nanizane vrhove Biokova. Scena za divljenje i uživanje na toj lokaciji paragliding uzletišta Pržinovac .

 

07

 

 

08

 

Mali proplanci, kotline i usamljena stabla sačuvana od naleta surove bure u tim kotlinama su prizori iz bajkis istočne strane grebena, a strmina i obala sa zapadne strane. Otoci Brač i Hvar su na ovom mirnom moru izgledali kao da lebde ni na nebu ni na zemlji.

Nakon Pržinovca čeklalo nas je vidlica Štrbina na 1338 metara nadmorske visine. Kratkotrajni odmor prije finalnog uspona na strmi vrh Vošac iznad nas pripremao nas je na istinu da je zadnjih 100 metara uspona očito najteže (kasnije se pokazalo da to vrijedi i za spuštanje).

 

09

 

Na samom ulazu ograđenog platoa oko planinarskog doma Rajko je ponosno svakom pristiglom polazniku ove današnje trase čestitao na usponu, uz napomenu da je ovo bila teška trasa od puna 4 sata uspona s velikom visinskom razlikom i da planinarske škole inače ne uvode ovaj uspon u svoj program.

.... hm.. sad mi to kažeš, naravno ...

 

10

 

Na Vošcu nas je na 1422 metra nad morem dočekala i dežurna posada doma, iznimno ljubazni što je već nepotrebno isticati, jer je to planinarska uobičajena rutina. Opskrbili su nas potrebnom vodom i predali nam na upotrebu pečate lokacije kako bismo mogli u svoje evidencije označiti osvajanje ovog vrha. I zaista, ovo je prvi vrh za koji možemo reći da smo ga osvojili od samog primorskog podnožja (kavu smo pili na rivi), a ako računamo početnu visinu Kotišine na nogama smo uspenjali preko 1300 metara nadmorske visine. Biti u visini oblaka i samih okolnih planinskih vrhova podseban je doživljaj.

 

11

 

 

12

 

Zanimljivo je da je toplina naložene peći fenomenalan osjećaj u svakom planinarskom objektu. Presvlačenje i sušenje odjeće, marenda iz ruksaka i zajedničko fotkanje u bijelim majcama HPD "Mosor" ovjekovječilo je ovaj podvig. Priprema za spuist tražila je oblačenje u toplu odjeću, pa privremeno i rukavice, jer je hladan vjetar počeo oštro rezati preko oznojenih dijelova odjeće.

 

13

 

 

14

 

Spust je počeo drugom rutom prema starom naselju Makar, počevši od vidlice Štrbina. Taj spust će biti za pamćenje i zbog toga što nas je cijelo vrijeme zabavljao vokalni trio Rina – Nila – Anja koje su zbog kontinuiranog višesatnog glazbenog programa "a capella". Nakon nekoliko ispunjenih glazbenih želja dobile su titulu "Radio Mosor in Vivo"

 

15

 

Noć nas je zahvatila nadomak naselja, naglavne svjetiljke su ispunile očekivanja i kao umorna lavina nahrupili smo u Makarsku. Noge su mnogima već počele slati svoje signale "ne mogu više ni metra", ali pivnica je bila na pravom mjestu u pravo vrijeme. Dalje nismo ni mogli – osim u more.

 

16

 

Rajko nam je na rastanku zahvalio i čestitao još jednom u svoje ime i u ime predsjednika našeg društva, Denisa Vranješa koji je očito tijekom dana ažurno pratio stanje na terenu. Odlično odrađen uspon sa 60 polaznika uz samo 2 vodiča. Hvala i Rajku i Željki i posadi Vošca i vozaču DELMINIUM TRAVEL-a koji nas je cijeli dan čekao u Makarskoj.

Vrijedilo je.

 

Tekst i fotografije: Goran Ergović, Raif Parduzi