Izlet iznenađenja - 2017

26 Prosinac 2017

Ispis

0I tako dođe izlet iznenađenja.

A kada izlet vodi Damir, onda i ja, kao vodič budem iznenađen, jer kod njega se nikada ništa ne zna: osim da će izleta biti i da ćemo svi ( pa pokazalo se čak i on) na kraju biti iznenađeni. No krenimo redom.

 

 

 


Okupljanje na Sukoišanskoj, polazak sa kojom minutom zakašnjenja i naravno pitanje: a gdje se ide. Skoro sam i rekao gdje, ali sam onda stao. Uh, gadna varka, treba se čuvati ovih planinara, prepredena je to sorta. Ranom zorom odmah napadaju, no odgovor je bio spreman: idemo put.... gdje autobus vozi. Nakon pola puta , kada su svi vidjeli da idemo put Omiša, oglasila se Aleksandra, sve ih pozdravila i rekla da idemo u Omiš, gdje imamo i pristojnu pauzu za kavu/čaj. Kao iznenađenje, po dolasku u Omiš, dočekao nas je i Rajko, a kako je u busu bilo podosta njegovih školaraca, atmosfera se podigla, mada su nas pogađale snježne pahuljice nošene sa Mosora, i udari bure koja bi po prognozi trebala oslabiti. Razmilili smo se po Omišu, naručili čaj, kavu,toplu čokoladu, dok je Damir vrijedno smišljao gdje ići. Jer i njega samog je iznenadio snijeg. Odluka je pala, ide se put Piska, a zatim na vrh Šatarice ( ne, nije pogreška u imenu vrha). Osvježeni spoznajom gdje idemo, ali i osvježeni burom, krenuli smo put Piska. Sada se Damir oglasio i ukratko rekao, gdje idemo i kako idemo, te što sve možemo očekivati, a očekivati možemo sve, pa čak i neočekivano.

 

1


Dolaskom u Pisak, obišli smo mjesto, zaustavili se kraj crkvice u mjestu, gdje je Damir ispričao legendu po kojoj je crkvica nastala, napravili grupnu fotku, te krenuli put Šatarice.

 

2

 

Kako smo se penjali tako je postalo jasno da će nas zima pratiti sve više i više, ali i dalje nismo naslućivali što nas čeka na vrhu Šatarice, kraj repetitorske ploče. Bura je svoju snagu pokazala kada smo došli na prijevoj sa kojeg je pucao pogled na Biokovo i snježnu granicu na njemu.

 

12

 

21

 

Polako smo se stali penjati, ali pojedinci su odluči sačekati nas je je bura pokazala svoje pravo lice. Suhi snijeg kojeg je podizala, nije bio nimalo ugodan, a naleti bure su nas bacali kao da smo od papira.

 

3

 

4

 

6

 

Ipak većina se uspjela popeti, napraviti poneku fotku, a zatim smo se spustili u zavjetrinu, nekih tristotinjak metara od vrha, gdje, začudo više nije bilo ni daška bure, ali i Sunca koje zašlo. A pogledom smo pratili snježnu prašinu koja se dizala sa vrhu gdje smo bilo prije nekih pola sata. Tu smo napravili podužu pauzu, okrijepili se, mada, ne previše jer smo svi iščekivali dugo očekivanu marendu u Omišu. Povratak je bio manje uzbudljiv, mada se cesta na nekim dijelovima smrzla, pa je bio potreban dodatni oprez. Autobus nas je sačekao kraj skretanja za Slime, pa smo se uvalili u topli bus, i priveli izlet kraju, ali naravno i priveli marendu korak bliže. Dolaskom u Omiš, nahrupili smo u zagrijani prostor, navalili na zasluženu spizu i uz veselje i smijeh zaokružili i zadnji Mosorov izlet za ovu godinu. Bura se u tili čas zaboravila, o hladnoći više nije bilo ni spomena, a atmosfera je bila vrhunska.

 

I tako je Damir, u iznenađenju, iznenadio i sve nas. Izlet je bio savršen, i nije ga mogla pokvariti ni orkanska bura, ni niska temperatura.


Zahvaljujem kolegici Aleksandri, koja je čuvala začelje kolone, Damiru na lijepom vođenju, i naravno svim sudionicima izleta , jer bez njih izleta ne bi niti bilo. Vidimo se dogodine, izleta je brdo, svatko će naći neki izlet za sebe.

 

 

Tekst: Predrag Kurtović
Fotografije: Matea Puljić, Damir Katušić i Predrag Kurtović