O planini

Ime planine
Mosor je složenica od ilirskih riječi ""mol"(brdo) i "sor"(izvor) što bi dakle u slobodnom prijevodu značilo brdo-izvor. S obzirom da su se drevni Iliri bavili prvenstveno stočarstvom i zemljoradnjom sasvim je razumljivo što su planini dali to ime, jer im je Mosor davao sve nužno za život. Pašnjake u planini, te vodu sa izvora Jadra. Isto tako je logično za pretpostaviti da su Hrvati doseljavanjem prihvatili ovo ilirsko ime.

Prirodne značajke
Iako se sa svojih 25 km dužine i najvišim vrhom od svega 1339 m (Veliki Kabal) Mosor ne ističe masivnošću pored ostalih dalmatinskih planina, ipak ga smatramo svojevrsnom koljevkom dalmatinskog planinarstva. Ponajviše zbog činjenice što već više od 80 godina predstavlja bazu planinarima iz jednog od naših najstarijih i članstvom najbrojnijih planinarskih društava HPD "Mosor", Split. Njen krševiti masiv se proteže od Kliškog prijevoja do rijeke Cetine, zadržavajući pri tom pravac kretanja (sz-ji) tipičan za dinarske planine, dok Cetina polukružno obuhvaća istočni dio Mosora i čini prirodnu granicu s najvišom dalmatinskom planinom, Biokovom. Mosorom dominira kameniti hrbat s kojeg se u smjeru sjevera i juga spuštaju krševite padine vrlo razvijenog kraškog reljefa. Ipak dok sjevernu padinu karakteriziraju brojne škrape, ponikve i kraške jame, južna se spušta gotovo terasasto i ispresijecana je brojnim dolcima. Doduše, usprkos tomu što je opravdano smatramo primorskom planinom, ne spušta se do mora, već između njenih južnih padina i Bračkog kanala stoji pravilna kosa dužine gotovo 30 km, širine svega 2 km, a visine 400-800 m. Kroz tu istu kosu je kroz vjekove rijeka Cetina našla svoj put do mora i sad je u gradu Omišu presjeca na Poljičku planinu na sjeverozapadu i Omišku Dinaru na jugoistoku. Izmedu Mosora i te kose su smještena slikovita sela srednjih Poljica poznata još iz doba drevne Poljičke republike. 

Izvori vode

Iako je zbog vapnenačke grade Mosor gotovo bezvodan, na njemu ipak postoji nekoliko izvora:

Izvor Živica u zapadnom dijelu Mosora tik iznad staze koja se od pl. kuće Lugarnica uspinje prema Debelom Brdu (15-tak min. prije vrha),

Izvor Sedernik u zaseoku Lolići poviše Žrnovnice (1 h hoda od autobusne postaje u mjestu), na stazi prema pl. domu Umberto Girometta,

Izvor Ljuvač je najvrijedniji izvor vode na Mosoru, a smješten je do pl. doma Umberto Girometta,

Izvor Studenac na stazi što iz zaseoka Cotići (Dubrava) vodi prema Sv. Juri (Kozik), 20 min. od kraja asfalta u zaseoku,

Izvor Trpošnjik pored istoimene kuće (na stazi od Rašeljke prema Sv. Juri - Kozik), na istočnom dijelu mosorskog hrbata.