DA SE NE ZAUDOBI…kažu stari Splićani…ili ti ga u prijevodu, DA SE NE ZABORAVI!

PDFIspis

mosoraski-duh-01

 

Svakoj novoj generaciji planinara… malim i velikim, mladima i starima, izletnicima i visokogorcima, špiljarima i alpinistima, stanovnicima našeg grada…svako malo treba podsjetnik …kome pripadamo. I zato na zadnjem predavanju Visokogorske škole, naš dugogodišnji predsjednik Upravnog odbora HPD "Mosor" i trenutni predsjednik Nadzornog odbora Goran Gabrić, održao je prezentaciju MOSORAŠKI DUH. Da nas podsjeti i inspirira još više zašto volimo planinarenje i naš Mosor čiji smo članovi.Pazimo i čuvajmo naš Planinu, našu povijest i našu tradiciju. Za nas i neke nove generacije Mosoraša, koji tek dolaze. Budimo odgovorni prema sebi i društvu i uživajmo i dalje u ljepotama ovog uskoro stoljetnog starčića s mladim duhom.

 

mosoraski-duh-02

 

A sve je počelo davno u prvoj četvrtini 20.stoljeća. Sport u to doba u Splitu već je imao jaku tradiciju(Sokol, Hajduk, Gusar, Jadran) . Planinarstvo je čekalo i dočekalo svoj trenutak i svoga čovjeka.U prosincu 1925. godine , grupa splitskih planinara zanesenjaka, predvođeni prof. UmbertomGiromettom sazivaju osnivački sastanak Hrvatskog planinarskog društva, podružnica Mosor u prostorijama Hrvatskog akademskog kluba. Od tada, točnije 04.prosinca 1925. organizirano djeluje Hrvatsko planinarsko društvo Mosor. Kao najbolja podružnica Hrvatskog planinarskog društva u Zagrebu, isticali su se u radu s mladima, izgradnjom planinarskih kuća, označavanju puteva, speleološkom aktivnošću.

 

mosoraski-duh-03

 

Vodeću ulogu u razvitku planinarstva u Dalmaciji imao je već spomenuti prof. Girometta.Na trećoj glavnoj godišnjoj skupštini 29. ožujka 1928. godine izabran je za predsjednika HPD „Mosor” i tu je dužnost sa velikim uspjehom obnašao do svoje prerane smrti 27. travnja 1939. godine.

 

mosoraski-duh-04

 

U tim prvim godinama, Zahvaljujući samoprijegornom radu prof. Umberta Giromette i grupe entuzijasta oko njega, za nepunih deset godina u HPD "Mosor" djelovalo je više sekcija.

 

mosoraski-duh-05

 

mosoraski-duh-06

 

 

Špiljarska sekcija

 

Osnovana je 1927. godine kao Sekcija za istraživanje kraških pojava, nastavljajući tako tradiciju „jamara” sa Velike realke. Kasnije se ustalio naziv špiljarska sekcija. Prvi pročelnik bio je prof. Umberto Girometta, a 1928. godine vođenje sekcije preuzima ing. Rade Mikačić. Istraživane su jame i špilje okolice Splita, a zatim je djelovanje usmjereno ka uredenju špilje Vranjače za turistički posjet.

 

 

Bogata aktivnost HPD ogleda se i u broju izgrađenih i uređenih planinarskih domova, kuća i skloništa.HPD "Mosor" je bio vlasnik, upravljač i korisnik šest planinarskih objekata na Mosoru, Kamešnici, Vagnju, Cincaru i Vidovoj gori.Ideja o gradnji Planinarskog doma na Mosoru potekla je 1927. godine kada se poduzimaju koraci na prikupljanju sredstava. Temeljni kamen položen je 17. studenog 1929. godine, a svečano otvaranje planinarskog doma izvršeno je 10. listopada 1931.U lipnju 1934. godine započela je gradnja Planinarskog skloništa na Kamešnici. Motiv gradnje novog planinarskog objekta bio je nadzor nad šumom u Kamešnici i blizina skijaških terena u Kurtagića docima, najbližim za planinare skijaše. Sklonište je otvoreno 23. rujna 1934. godine, a već u srpnju 1935. godine prošireno dogradnjom . Izgradnja trećeg planinarskog objekta započela je u travnju 1935. godine, kada je dogovorena izgradnja Planinarske kuće na Vidovoj gori na otoku Braču, A otvorena je 18. listopada 1936. godine.

 

Ostala tri planinarska objekta, Lugarnica na Mosoru, kuća na Vagnju i sklonište na Krug planini pod Cincarom, nije trebalo graditi, već preurediti, pregrađivati, obojiti, obložiti drvenom oplatom i sl. za što je takoder trebalo puno ulaganja, materijalnih i financijskih sredstava.

 

 

Izletna sekcija

 

Bila je najaktivnija u društvu. Priređen je veliki broj izleta većinom jednodnevnih, a bilo je i višednevnih, kada se posjećivao Velebit, zatim nešto udaljenije bosansko-hercegovačke planine, te slovenske Alpe. Kozjak i Mosor posjećivali su se gotovo svakog tjedna u manjim ili većim grupama, kada su to vremenske prilike dozvoljavale.

 

 

Prosvjetno-kulturna sekcija

 

Svoje djelovanje nije izvodila samo u dvorani i zatvorenom prostoru, već i na terenu, u planini, prigodom izleta. Priroda je bila najbolja škola, gdje su predavači imali priliku na najzgodnijem mjestu, na najpristupačniji i na najrazgovjetniji način izložiti svoja predavanja. Naravno, najcešći oblik prosvjetno-kulturnog djelovanja bila su predavanja, koja su redovito održavana na članskim sastancima, što je u mnogome proširilo znanje o planinama.

 

 

Sekcija za pošumljavanje

 

Imala je vrlo veliku aktivnost, ne samo za planinarsko društvo, već i šireg značaja. Rezultati njihovog rada na pošumljavanju dalmatinske planinske goleti i očuvanju postojećih šuma i danas govore o njihovom upornom i sustavnom djelovanju.

Foto sekcija.

 

Postoji od osnutka društva i čitavo vrijeme je aktivna, naročito od 1928. godine kada je vodstvo sekcije preuzeo Ivo Gattin.

 

 

Humana sekcija

 

Nastala je u okviru društva, nakon što su planinari krečući se prostorima Kozjaka i Mosora upoznali bijedne prilike u kojima su živjeli žitelji tih brdskih sela. Siromaštvo, glad i nevolju prouzročila bi suša u tom kršu i teške životne prilike. po Splitu skupljala priloge u odjeci, obući, hrani i novcu, te dijelila najpotrebnijima po ugroženim selima Dalmatinske zagore

 

 

Skijaška sekcija

 

Osnovana je 1933. Godine. Posjećivani su skijaški tereni Vagnja, Kamešnice i Cincara i održavani skijaški tečajevi.

 

U ožujku 1935. godine održano je u Kurtagića docima na Kamešnici prvo skijaško natjecanje u Dalmaciji, a u ožujku 1936. godine i drugo.

 

 

Markacijska sekcija

 

Napravila je ogroman posao na označavanju planinarskih staza uglavnom na planinskim prostorima gdje su bile sagrađene planinarske kuće i skloništa. Godine 1927. markirana je staza od Žrnovnice do Lugarnice na Mosoru. Godine 1928. markirano je još deset staza po Mosoru.

 

 

Omladinska sekcija

 

Osnovana je u listopadu 1932. godine . Najveća pozornost posvećivala se radu s mladima i omasovljivanju.

 

U vrijeme II. svjetskog rata planinarska aktivnost se ugasila, a odlukom talijanskih okupacijskih vlasti rad HPD "Mosor" je zabranjen. Pokretna i nepokretna imovina HPD „Mosor” ostala je prepuštena sudbini.

 

Planina Mosor i sela u njenom okruženju, bila su gotovo čitavo vrijeme II. svjetskog rata poprište ratnih zbivanja i teško su stradala od fašističkog terora. Planinarski dom na Ljuvaču duže vrijeme je središte Mosorskog partizanskog odreda, prihvatilište boraca, krojačka, postolarska i mehanička radionica, te partizanska bolnica.

 

Nakon II. sv. rata članovi su se morali odlučiti za aktivnost u planinarskim sekcijama pri fiskulturnim društvima Hajduk, Split, Jadran i Gusar. Iako fiskulturna društva nisu pridavala naročitu važnost planinarstvu, ipak se planinarska djelatnost odvijala putem izleta po Mosoru, Kozjaku, Vidovoj gori, skijaškim izletima na Vaganj, održavanjem šumskih dana i drugim aktivnostima.


Dozvolu vlasti za osnivanje samostalnih planinarskih društava, planinari su odmah iskoristili i 23. lipnja 1948. godine održali skupštinu na kojoj je društvo dobilo ime Planinarsko društvo "Split". Nešto kasnije, na skupštini održanoj 21. prosinca 1950. godine prihvaćena promjena naziva, pa se društvu vraća staro ime „Mosor”, jer je pravni sljedbenik prijeratnog HPD "Mosor"

 

 

Alpinistička aktivnost

 

Iako je još daleke 1937. godine Petar Lučić-Roki izveo prvi uspon u Kozjaku, interes za ovim oblikom djelovanja zapravo počinje 1948. godine, Ivo Marović odlazi na alpinistički kurs u organizaciji PSH. Godine 1949. imenovan je referentom za alpinizam u PD „Mosor”, ali nedostaje opreme za djelovanje. Uz podršku starijih članova društva grupa mladih članova počinje 1950. godine alpinističko djelovanje. Te godine izveden je prvenstveni alpinistički uspon, nazvan Bršljanov smjer, u Kozjaku, Krajem travnja 1955. godine članovi PDS „Velebit” iz Zagreba drže u Splitu 8-dnevni alpinistički tečaj kojem je nazočno deset mosoraša. Poslije tečaja formiran je Alpinistickipododsjek.

 

Broj članova se povećava i penju se prvenstveni smjerovi po Kozjaku, Mosoru i Biokovu. 1957. godine kada Boris Kambić i Boris Kulić penju prvenstveno Mosoraški smjer, V° teškoće u središnjem dijelu Anića kuka u Velikoj Paklenici. Dozvolom Komisije za alpinizam PSH 1958. godine pododsjek se osamostaljuje i formira Alpinisticki odsjek. Godine 1960. četiri člana osvajaju najviši vrh Europe Mont Blanc, visok 4807 m (Boris Kulić, Ivo Boko, Nikša Vučetić i Zvonko Kovač). Stiče se iskustvo na alpinističkim tečajevima na Velebitu, alpinističkom logoru u Tamaru u Sloveniji, te usprkos nedostatku opreme, izvode usponi najviših teškoća u Kozjaku, Mosoru, Biokovu, V. Paklenici, Kleku, Mojstrovci i Triglavu. Član Stanko Gilićispenjao je 1966. godine zajedno sa velebitaškim kolegama prvenstveni smjer Klin ( VI°) u V. Paklenici. Razvoj splitskog alpinizma i postignuti rezultati omogućavaju Mosorašima sudjelovanje u alpinističkim ekspedicijama koje organiziraju planinarski savezi Hrvatske, Slovenije, Makedonije i bivše države Jugoslavije. Tri alpinističke ekspedicije organizirali su Mosoraši samostalno. Godine 1971. Nenad Čulić je sudionik 1. hrvatske alpinističke ekspedicije Grenland 71. 1973. godine organizira se 1. splitska alpinistička ekspedicija Spitzbergen 73, koja izvodi uspone na otočju Spitzbergen u podrucju Kongs fjorda. Između ostalih uspona, prvenstveno osvaja vrh kojem daje naziv Mosor. Na 6. jugoslavenskoj alpinističkoj ekspediciji Kavkaz 74, prilikom uspona u Križu Užbe, u velikoj ledenoj lavini smrtno su stradali naši članovi Nenad Čulić i Ante Bedalov.

1975. godine Damir Filipović sudionik je 2. hrvatske alpinističke ekspedicije Ande ´75. Tom prilikom Goran Gabrić (tada u PK „Split”) osvaja vrh Aconcagua 6951 m.

 

2. splitska alpinistička ekspedicija Hindukush 75. postiže hrvatski rekord osvajanjem 7492 m visokog vrha Noshaq u Afganistanu. Na vrhu su mosorašku zastavu istakli Stipe Božić i Boris Siriščević. Godine 1979. na 3. hrvatskoj alpinističkoj ekspediciji Kenya 79. su mosoraši Edo Retelj i Nenad Pivac koji usponom u ledu kroz Diamond couloir potvrđuju svoje alpinističke vrijednosti.

 

Na 7. jugoslavenskoj alpinističkoj ekspediciji Everest 79. sudjeluje Stipe Božić i ponosito razvija mosorašku zastavu na vrhu svijeta, na 8848 m visokom Mount Everestu u Himalaji. 1981. godine je Stipe Božić član 8. jugoslavenske alpinističke ekspedicije Lhotse 81.

Ana Mažar, Ante Bućan, Gorazd Barač i Nenad Pivac učesnici su 4. hrvatske alpinističke ekspedicije Kavkaz 81. Tom prilikom postavljena je spomen ploca hrvatskim alpinistima poginulim 1974. godine.

1982. godine je Ana Mažar član jugoslavenske ženske alpinističke ekspedicije Pamir 82. i osvajanja7495 m visok Vrha komunizma .


1983. godine organizira se 3. splitska alpinistička ekspedicija Manaslu 83. Cilj je bio 8156 m visoki vrh Manaslu. Nažalost ekspedicija je tragično završila. U ledenoj lavini smrtno su stradali mosoraš Ante Bućan i slovenski alpinist Nejc Zaplotnik.

Slijedeće godine organizira se splitsko-ljubljanska alpinistička ekspedicija Manaslu 84. U 5. hrvatskoj alpinistickoj ekspediciji Fanske gore 84. sudjelovali su Gordan Anić, Gorazd Barač i Edo Retelj. Izvedeni su brojni alpinisticki usponi i osvojen vrh Cimtarga 5487 m.
Ana Mažar je članica jugoslavenske ženske himalajske ekspedicije Anapurna 86, ali vrh Južna Anapurna nije dosegnut jer su to onemogućavale vremenske neprilike.


Stipe Božić, Ivica Matković i Zdenko Mijanić odlaze 1987. godine u NP Yosemite - Kalifornija, gdje u čuvenoj stijeni El Capitan penju zahtjevan smjer Triple Direct. Još su penjali u stijenama Joshua Tree i Devils Tower.


1987. godine na jugoslavenskom alpinističkom pohodu Tjan Šan 87, učesnik je Edo Retelj.


Na makedonskoj alpinističkoj ekspediciji Everest 89. Stipe Božić ponovo osvaja najviši svjetski i himalajski vrh Mount Everest, 8848 m. 1991. godine na slovenskoj alpinističkoj ekspediciji Kangchendzonga 91. Stipe Božić osvaja himalajski vrh Kangchendzonga, 8586 m, koji je po visini treći vrh na svijetu.


U 1992. godini Stipe Božić sudjeluje u slovenskoj alpinističkoj ekspediciji Anapurna 92. Još jedan veliki uspjeh Stipe Božić postiže osvajanjem drugog po visini svjetskog vrha K2 (Chogori), 8611 m, u slovenskoj alpinističkoj ekspediciji 1993. godine.
Stipe Božić je učesnik slovenske himalajske ekspedicije Anapurna 95. 1996. i 1997. godine u sklopu projekta 7. vrhova svih kontinenata penje se na Aconcaguu, Ojos del Salado, Mt. McKinley, Kilimanjaro, Mt. Kenya, Mt. Kosciusko, Mt. Cook i Mount Vinson. Prilikom boravka na Antarktici, kroz visoku južnu stijenu, prvenstveno osvaja vrh visok 3150 m nazvavši ga Croatia.


Svojim sjajnim alpinistickim uspjesima, Stipe Božić je 1999. godine dodao i uspjeh osvajanja Sjevernog pola sa slovenskim timom alpinista, a 2000. godine popeo se i na 5633 m visoki Elbrus.

 

2009. godine Milena Šijan kao članica Hrvatske ženske ekspedicije koju je organizirao Hrvatski planinarski savez, ostvaruje izniman uspjeh usponom na himalajski vrh Mount Everest 8850 m.

 

Vrhunski alpinistički rezultati postignuti na ovim ekspedicijama, pronosili su ime našeg društva, grada Splita i Hrvatske izvan granica Domovine.

 

I sve ostale sekcije uspješno nstavljaju svoje aktivnosti. Formiraju se i neke novi odsjeci i sekcije kao što su odsjek športskog penjanja, Odsjek planinskog trčanja, Školska sekcija Prirodoslovci, Visokogorska sekcija, Turno-skijaški odsjek i Sekcija za zaštitu prirode.

Organiziraju se Opće planinarske škole, za velike i male, aplinistički i visokogorski tečajevi, speleološke škole i škole sportskog penjanja.

 

 

Usponi žena na Mosor

 

Po uzoru na sličnu slovensku manifestaciju, PD „Mosor” 1974. godine organizira planinarsku akciju „100 žena na vrh Mosora”, a u povodu 8. ožujka, Dana žena. Bila je to popularna, atraktivna, najveća i najmasovnija manifestacija planinarsko-rekreacijskog sadržaja, nadaleko poznata, posvećena ženama i obilježavanju Dana žena, doprinoseći popularnosti planinarenja i posjećenosti planine Mosor. Tradicija se nastavlja i dalje.

 

 

Mosor film festival

 

u organizaciji HPD Mosor iz Splita vrijedan je dragulj u riznici hrvatske planinarske kulture i hvalevrijedan primjer poticanja planinarskog pokreta i ekspedicionizma. Priču o ovom filmskom festivalu koji se održava pored planinarskog doma Umberto Girometta traje već sedam godina.

 

 

Mirela Dujmić