Mudrosti odlaska planinara u visoka gorja

PDFIspis

mudrosti-01

 

Svi su čuli za Stipu Božića, ali rijetki znaju da je Hrvatska jedna od rijetkih a možda još uvijek jedina zemlja na svijetu koja broji više žena nego muškaraca koji su kročili na krov svijeta – Mount Everest.

 

U svibnju 2009. godine četiri Hrvatice su kročile na najvišu planinu svijeta. Uz sestre Dariju i Iris Bostjančić, te Enu Vrbek, naša mosorašica Milena Šijan, jedna je od spomenute četiri žene koje su se popele na Božicu Neba, što je prevedeno značenje nepalskog naziva Sagarmatha, najviše planine na Zemlji. Milena je član HPD Mosor skoro 30 godina a posljednja dva desetljeća nesebično dijeli svoja znanja i iskustva boravka u visokom gorju članovima spomenutog planinarskog društva.

 

Drugi dio predavanja je bilo u vezi uspona na Mt. Everest 2009. godine. Milena nam je vrlo detaljno prikazala kako je taj uspon izgledao. Kvalitetne i edukativne slike sa spomenute ekspedicije potaknula su nas na brojna pitanja koje smo Mileni uputili. Milena je odgovorila na sva pitanja kao da se jučer spustila sa Everesta. Prvi dio predavanja odnosilo pripremu i izvedbu tura u visoke planine. Priprema je iznimno važna faza koja traje puno duže nego sam uspon ili ekspedicija na neku visoku planinu. Priprema mora biti temeljita. Što se ide u više visine i zahtjevnije uvjete to će priprema biti zahtjevnija i dugotrajnija.

 

Komercijalizacijom vođenih tura na najviše vrhove poznatih visokih gorja u svijetu, stvaraju se instant planinari koji uz dobar fizički trening, te kvalitetno vodstvo osvajaju najviša gorja svijeta. Milena nije takav planinar, tako da je njena priprema za najviša gorja u svijetu počela dok još nije niti znala da će jednog dana kročiti na Mt. Everest. Većina planinara pripremu za najviša gorja svijeta stvara svojim iskustvom, te postepenim usponima do najviših svjetskih vrhova.

 

mudrosti-02

 

Uz vrlo niske temperature, te često jak vjetar, najveći problem u visokom gorju je nizak tlak što je rezultat rijetkog zraka. Rijedak zrak znači manjak kisika u odnosu na niže nadmorske visine gdje većina ljudi živi. Upravo zbog manjka kisika ljudsko tijelo ima izuzetno velike napore da bi se popelo na najviše vrhove u svijetu. Upravo zbog tog manjka kisika dolazi do visinske bolesti na takvim usponima. Zato treba pratiti vlastite simptome visinske bolesti i prema tome u određenom momentu odustati od uspona, što je puno mudrija odluka nego se popesti na vrh a ne spustiti se natrag. Milena nam je ispričala nekoliko primjera gdje su ljudi došli na vrh ali vratili se nisu. Godine 2007., Milena je tijekom hrvatske ženske ekspedicije na šesti najviši vrh svijeta (Cho Oyu) odustala oko 7000 m n.v. Nije htjela riskirati vlastiti život i ugroziti ostale članice ekspedicije od penjanja na vrh Cho Oyu. Dvije godine kasnije, stajala je na najvišem vrhu svijeta. Tko zna što bi bilo da je 2007. godine odlučila još više forsirati svoje tijelo.

 

Ljudsko tijelo je čudesno zahvaljujući aklimatizaciji. Da bi se tijelo prilagodilo na područje niže količine kisika nego što je naviklo, potrebno je napraviti pravilnu aklimatizaciju. Pravilo kaže Penjati se visoko, spavati nisko. Ovo pravilo se odnosi na boravak iznad 3000 metara u planinama. Od planirane visine za noćenje, trebali bi ispenjati još 300 do 600 metara nadmorske visine. Nakon toga, potrebno se spustiti natrag na nižu visinu kako bi tijelo došlo u područje s više kisika u odnosu na maksimalnu visinu na koju smo se popeli. Za svakih 1000 metara nadmorske visine potrebno je napraviti jedan dan odmora. Puno je simptoma visinske bolesti, ali ako se osoba ne osjeća bolje nakon dana odmora, onda spomenuta osoba ne smije nastaviti uspon jer tako ugrožava vlastiti život.


Aklimatizacija tijela je dokaz kako je priprema najbitniji faktor uspona u visoka gorja. Da bi otišli u neko visoko gorje, potrebno je izabrati cilj ture ili ekspedicije. Organizator ili vođa ture prema odabranom cilju mora istražiti sve karakteristike odabranog cilja (vremenske i klimatske karakteristike, smještajne kapacitete i logističku dostupnost, zakonske regulative i restrikcije, financijski troškovnik ture i dr.), te u skladu sa time odrediti broj ljudi na turi koji trebaju zadovoljiti određene stavke. Svaki član ture mora poštivati odluke organizatora, te provoditi zadatke i uloge u timu koje je dobio/la. Prije ture, potrebno je trenirati kako bi tijelo i um bilo spremno za napore koji očekuju članove ture do željenog cilja. Uz dovoljno kreativnosti niža gorja mogu biti idealni poligon za fizičke i psihičke pripreme članova ture. Planine treba penjati u raznim vremenskim uvjetima unutar svih godišnjih doba. Kada spomenuta ruta nije više zahtjevna, onda treba povećati duljinu, odnosno trajanje ture. Takvi raznovrsni treninzi pripremit će tijelo da ima više snage i kondicije, a pojedinac da bude spremniji i izdržljiviji. Ljudsko tijelo pamti sve fizičke napore, zbog čega drugi put neki napor nije toliko zahtjevan kao prvi put. Zato stoji ona narodna Što te ne ubije, ojača te.

 

Planina ne prašta, ona uzima ili daje. Boravak u visokim planinama razvija razumijevanje i strahopoštovanje, ali spoznaju samoga sebe. Planinarenje u visoka gorja nije natjecanje niti osvajanje vrhova već osobni izazov za svakog pojedinca koji se odlučio iz raznih razloga za određeni uspon. Brojni su motivi odlaska u planinu, te raznoliki. Potrebno je biti svjestan vlastitih mogućnosti, te prema tome procijeniti ostvarenje svojih motiva i želja za odlaskom u planinu. Čovjek uvijek želi ići naprijed, ali treba znati kada odustati i to nije čin sramote nego mudrosti. U ime svih sudionika želim zahvaliti Mileni na izuzetnom predavanju i mudrosti koju nam je kroz predavanje prenijela.

 

Marko Kovač