Družba Umberta Giromette na Njegovom Visočanstvu Biokovu - jesen 2019.

PDFIspis

U nedjelju je na Biokovu školarcima bio drugi izlet OPŠ. Išli su od Subotišća preko sv. Nikole do Nevistine stine, skoknuli su do Vidikovca prošavši pored Šuplje stine, vratili se na Nevistinu stinu i spustili u Donja Brela.

 

OPŠ jesen 2019 - Biokovo

 

Kako im je bilo pročitajte iz pera jedne školarke i jednog vodiča.

 

 

 

iz pera jedne školarke...

 

Njegovo Visočanstvo Biokovo

 

OPŠ jesen 2019 - Biokovo

 

Nakon što smo "osvojili" Mosor novi izazov za 50-ak školaraca OPŠ bila je najveća, a po mnogima i najljepša planina Dalmacije -Biokovo. Kako stoji u dinamičkom planu škole ruta nas vodi tek jednim kutkom Biokova, koji se proteže na 196 km2. Pruža se od prijevoja Dubci, kod Brela, do prijevoja Saranač, kod Gornjih Igrana. Naše prvo odredište upravo su Gornja Brela, no za doći tamo u predviđenu uru valjalo se probuditi u cik zore da bi stigli na bus koji nas u 6:45 h čeka ispred HGSS. Tu su i Mosoraši seniori koji čekaju bus za svoj izlet Stazama bribirskih knezova. Par minuta iza 7 h krećemo i što bi rekla naša voditeljica Diana "Ko je zaspa, osta je doma". Ipak kako bi se svi sasvim razbudili vrlo brzo zaustavljmo se u Omišu na kavi. Dodatno nas je razdrmala bura što se s Omiške Dinare spustila u grad, malo i preplašila. Pitamo se kakvo li će vrijeme tek biti na Biokovu.

A ono kod Prezentacijskog centra Parka prirode Biokovo "Brela Gornja" u Subotišću, gdje nas čeka naš vodić Nikša nema bure. Nakon kratkog upoznavanja daje nam kopije zemljovida, jer vježbamo kretanje planinskim terenom orijentirajući se uz pomoć zemljovida. I put pod noge uz Nikšu i Dianu, te Ivanu, Stipu i Predraga.

 

OPŠ jesen 2019 - Biokovo

 

Od crkvice Gospe od Zdravlja idemo poučnom stazom "Putovima drevne Berulije" u duljini od 2,7 km, do crkve sv. Nikole. Kroz devet poučnih tabli doznajemo kako je bio život stare Berulije i njenih stanovnika. Riječju i slikom ispričane su priče o crkvi Gospe od Zdravlja iz 17. stoljeća - zaštićenom kulturnom dobru, Tomaševom guvnu na kojem se vršilo žito, Gorčini - lokalitetu poznatom po bademu gorčici i višnji maraski, Klešićima - starom naselju na kamenim liticama, bunaru Vodice - vrelu „žive vode“, vidikovcu Mrkore - lokalitetu na stijenama posebne strukture i boje, Dubravi - danas obrasloj gustom borovom šumom gdje su se nekada nalazili plodni vinogradi i nasadi višnje maraske te crkvi sv. Nikole – evidentiranom kulturnom dobru iz 13. stoljeća. Staza je lagana, a za njen obilazak potrebno nam je bilo oko sat vremena. Dolaskom kod crkve sv. Nikole najprije pada marenda, a potom nas Nikša upoznaje kako se u planini orijentirati uz pomoć zemljiovida. Spretnost u korištenju planinarske karte i osnova orijentacije svakom planinaru omogućuje sigurno kretanje po planini. Najprije je najvažnije komapasom odrediti i na karti i u prirodi strane svijeta, kazuje Nikša, i dobro ih proučiti prije kretanja u planine. Bit će nam očito potrebno dosta vježbi da bi stekli tu spretnost.

 

OPŠ jesen 2019 - Biokovo

 

Put nas vodi dalje, malo dolje preko Sokolovih staja, pa ponovo uzbrdo kroz šumu dalmatinskog crnog bora. Kako bi rekao dr. fra Jure Radić utemeljitelj Biokovskog botaničog vrta Kotišina:

"Očima, pameću, srcem po onom što se vidi do onog što se ne vidi..."

Jedinstvena po položaju, geomorfologiji i biološkoj raznolikosti ova planina proglašena je parkom prirode 1981. godine. Biokovo je inače dobilo ime po snježnoj bjelini. U njemu je smješteno veliko bogatstvo različitih pejzaža, vrtače, škrape, kamenice i mnogobrojne jame, spilje, prekrasni krajobrazi i vidikovci. Mnoštvo tragova ukazuje na suživot čovjeka i planine, kao što su arheološki ostaci, crkvice, kapelice i pastirski stanovi pokraj kojih prolazimo na svom putu prema Nevistinim stinama.

Tu nam Nikša prepričava legendu o velikoj ljubavi djevojke i mladića koje je zla kob okamenila na Nevisti. Vlajna se zaljubila u siromašnog Primorca, a majka nezdovoljna odabirom zeta ispratila je kletvom "Kad more ugledala, dabogda se okamenila!", što se navodno i dogodilo. Dokaz tome su stijene u obliku konja s mladencima, pogače i burače za vodu, mladenkin veo... što smo u stijenama pokušali otkriti.

Nevistina stina također je i prijevoj, nekad jedina spona Primorja i Zabiokovlja, te prekrasan vidikovac prema obali i otocima. Tu radimo još jednu pauzu za jelo i dakako fotkanje, bez toga kao da ovdje nismo ni bili.

 

OPŠ jesen 2019 - Biokovo

 

Opet na noge lagane i put Pakline. Uspon kroz ovu gustu borovu šumu, razdvojio je našu skupinu na one školarce lakših nogu koji hitaju za Nikšom i nas kojima teške noge korak usporavju. Savladavajući uspon sve se mislim možda je svoje "pakleno" ime ova šuma dobila ne samo po smoli crnog bora, paklini, kojom su se nekad mazali drveni brodovi već i naporu koji su za donijeti je na obalu činili težaci. Najčešće se vadila urezivanjem borova iz kojih bi zatim istjecala smola, što se može vidjeti na mnogim borovima. Moram priznati da bi u ovoj čarobnoj šumi nas nekolicina najradije ostala, jer noge kao da nas više ne slušaju. Al' tu je naša "metla" Pepi koji drži motivacijski govor i zajedno s Dianom potiče nas na tih "još malo, još malo..." koraka do krajnjeg cilja. "Sve je u glavi, ne u nogama...", kaže Pepi i tjera nas dalje.

 

OPŠ jesen 2019 - Biokovo

 

I još malo i eto nas kod Šuplje stine, znamenitosti ovog dijela planine poznate i kao Biokovsko oko. Kroz ovo prirodno okno se pruža pogled na Brela. Slijedi novo neizostavno individualno i grupno slikanje.

 

OPŠ jesen 2019 - Biokovo

 

Hitamo dalje neki brže neki sporije, ponovo još malo, još malo, još malo.... novog uspona po hrbtu Bikova i eto nas na vidikovcu. Dah nam doslovno zastaje i od uspona i pogleda koji nam otkriva veliki dio Makarskog primorja, poluotok Pelješac te otoke Brač, Hvar, Korčulu i Lastovo. Neprocijenjivo.

 

OPŠ jesen 2019 - Biokovo

 

Odmaramo, slikamo se, jedemo, mjerimo zalihe vode jer ona nam je najpotrebnija budući nas čeka i više od dva i po sata silaska u Donja Brela istim stazama do Nevistine stine, gdje nas po drugi put Nikša proziva da ne bi netko ostao u planini.

Slijedi lagani spust od kamenih svatova prema poučnoj stazi "Francuska cesta", Napoleonovoj nikad dovršenoj cesti koju su gradili vrijedni stanovnici ovog kraja. Ubrzo nakon spokoja i tišine biokovskih padina i vrhova čuje se buka s asfalta i eto nas na obali u Brelima u kojima nas, uz zasluženo osvježavajuće piće kao nagradu za učinjeni trud, a to je sabrano u gotovo osam sati hodanja i 15-ak prijeđenih kilometara, ispraća kući prekrasan zalazak sunca.

 

OPŠ jesen 2019 - Biokovo

 

Sad možemo reći i mi smo uspješno okončali drugu zadaću. Hodali smo planinom koja je stoljećima bila i hraniteljica ovog kraja, gdje su ljudi pronašli plodne udoline, dolce, škrape, koje su oživjeli i iskoristili za preživljavanje. Biokovo nazivaju svetom planinom, jer se na njoj nalazi više od 87 crkava i kapela. Crkva sv. Jure na istoimenom najvišem vrhu Biokova,1762 m, ujedno je i crkva na najvišoj nadmorskoj visini u Hrvatskoj. Do najvišeg vrha osim planinarskih staza, vodi i cesta duga 23 km, koja je ujedno i najviša asfaltirana cesta u Hrvatskoj. S Biokova se kažu može vidjeti Italiju, udaljenu 250 km, a prelijevanjem hladnog zraka preko njega nastaje bura.

 

OPŠ jesen 2019 - Biokovo

 

I što na kraju reći nakon ove čarobne rute tek jednim malim djelićem ove svete planine. Vrijedilo je svake kaplje prolivenog znoja. Naporno je, ali očaravajuće. I kad mislite da ne možete planina je ta koja vas vuče dalje. I ako mislite da ste stari za planinarenje, razmislite još jednom, za školu i planine nikad nije kasno. Vaše godine (vjerujete mi) nisu toliko važne koliko vaša kondicija i iznad svega stanje duha.

I kako kaže kineska izreka: "Ako želiš vidjeti dalje, moraš se popeti više."

 

Tekst: Anita Vukušić

 

 

 

iz pera jednog vodiča...

 

Družba Umberta Giromette

 

 

Obožavam ljude koji žele učiti, usvajati nova znanja, radoznale glavice kojima se roje misli. Od toga sve kreće i sve se pokreće, pa tako i ova naša Opća planinarska škola.

 

OPŠ jesen 2019 - Biokovo

 

II. izlet OPŠ poučnom stazom „Berulia“ ne ostavlja nikoga ravnodušnim, prolazimo pored bunara, vodenica, guvna, starih kamenih kuća, gomila, gdje je nekad, ne tako davno, vrvjelo sve od života, naime Zabiokovlje je proizvodilo hranu njegujući svoja krška polja i lazove, ograde su bile prepune ovaca, koza, krava, konja, tovara, širio se zvuk života od jutra do sutra.

Pjevalo se na sve strane, turizam je bio nepoznat pojam jer ljudi nisu imali vremena putovati, radili su dan i noć kako bi preživili žuljevitih ruku, mukotrpnim radom težaka s ponosom na licima isprepleten borama kao dokaz stoljetnog rada i života s kamenom.

Rekao bih, ostao je samo spomenik ljudskom radu i stvaralaštvu ponosnih ljudi u suživotu s prirodom, uvažavajući njezine zakone, njezinu ravnotežu, bilo je to doba simbioze između Biokova i njegovih stanovnika.

 

OPŠ jesen 2019 - Biokovo

 

Budili su se sretni, puni životne energije napajajući duše svoje biokovskim mirisima koje im je donosio povjetarac dok su im pčele donosile med s rosne kadulje, vriska, mendula, cvjetnih livada, dok su im motike obrađivale škrtu zemlju. Navečer bi se okupljali uz vatru, pjevajući, gaseći žeđ ispijajući zlatne kapljice plodova svoga rada jer u vinu je istina koja ih je održavala, nisu znali drukčije, nego iskreno.

Dok me prožimlju misli krećemo se u koloni, zastajemo kraj spomena na žitelje ove vječne planine, vječnog Biokova, kamene gromade što sunce miluje pravo iznad nas. To je upravo naša prva točka odmora, crkvica svetog Nikole orjentirana I-Z, kao najstarija crkva na području Brela, evidentirano kulturno dobro iz 13. st, pokraj koje ćemo uzeti predah, naučiti ponešto o planinskom zemljovidu orjentirajući se s ciljem sigurnog kretanja po planini.

OPŠ jesen 2019 - Biokovo

 

Prostirem kartu Biokova na stol ispred crkvice i edukacija može početi, fokus školaraca je na razini zadatka, zadovoljstvo je predavati o temi koja je interesantna i prije svega korisna i neophodna materija za sigurno kretanje po planini.

Pregledavali smo izohipse, mjerila, toponime, nadmorske visine, usjeverili kartu, tražili toponime, planirali ture tražeći obližnje domove i skloništa, naselja, mjerili udaljenosti na karti, tražili puteve, markirane staze itd.

Nakon edukacije napunjenih baterija poslije unosa kalorija iz ruksaka u vidu sendviča i razno raznih napitaka, čokoladica, svježeg i dehidriranog voća, krećemo dalje prema šumi Paklina.

 

OPŠ jesen 2019 - Biokovo

 

Očekuje nas čarobna šuma vijugavih grana crnoga bora, prolazeći kroz istu, imam osjećaj kako šuma pleše dirigirano s proplanka vilini štapići podižu ritam, a naša školica, ta družina Umberta Giromette nema namjeru stati već smo na 7 km i hrabro gazimo dalje puni životnog elana.

Da, dobli smo infuziju intravenozno, prirodno dopingirani, puni serotonina ili kako ga još popularno zovemo „hormona sreće“. Doze stižu gdje god da se okrenemo, sa sve četiri strane svijeta stižu u naš živčani sustav, obrađuju se s odmah vidljivim rezultatom, smijehom od uha do uha.

Lijepo je vidjeti kolonu kako se kreće vršnim grebenom, okupani suncem pogledima prema svjetlucavoj morskoj površini, pitam se je li ovo san ili java?

Upravo pred vidikovcem tri divokoze kao u baletnoj školi u nekoliko skokova pokazale su svoj raskošni Bolero.

 

OPŠ jesen 2019 - Biokovo

 

Na vrhu svi smo u svojim mislima, tišina koja te obnavlja, usporava, vraća prirodi od koje se suvremeni čovjek toliko otuđio, no naša Družba Umberta Giromette u potpunom je suživotu s prirodom, pravi je to Zen.

Ponosan na sve nas dok prolazimo pored Nevistine stine silazeći serpentinama prema moru, prisjećajući se legende o ljubavi koju je prekinula majčina kletva, nevista se skamenila zajedno sa svatima čim je ugledala more, ostala je zarobljena u kamenu koji i dalje diše za nju i njezinu ljubav, njezinog primorca.

Srce kuca u njedrima planine, nikad ne prestaje, ljubav je vječna i neuništiva!

S ovom bih rečenicom završio naše malo putovanje s planine prema moru, poučnim putem nas 48 duša, 48 srca, 48 pametnih glavica koje uče, koje poštuju planinu, koje čuvaju njezine tajne, koji se uzajamno poštuju i vole sa stihovima Zdenka Runjića, vječnog Olivera za kraj:

Vjeruj u ljubav
jer ljubav je sve;
vjeruj u ljubav
ne živi bez nje.
Vjeruj u ljubav
i sačuvaj nju;
vjeruj u ljubav
u dobru i zlu.

Daj mi svoju ruku sad
neka ljubav veže nas,
daj mi svoju ruku sad
kao rijedak cvijet.
Daj mi svoju ruku sad
- prava ljubav je uz nas -
nek nas vodi
u sretniji svijet.

Daj mi svoju ruku sad
neka ljubav veže nas,
daj mi svoju ruku sad
kao rijedak cvijet.
Daj mi svoju ruku sad
- prava ljubav je uz nas -
ona može
promjeniti svijet.

 

Tekst: Nikša Maričić

 

 

OPŠ jesen 2019 - Biokovo

 

Fotografije: Anita Vukušić, Nikša Maričić, Predrag Kurtović, Diana Baričević

 

HPD Mosor
Sinovčićeva 2, p.p. 233
21001 SPLIT
OIB: 40461293872
tel: 021/394-365
fax: 021/272-719
mob: 091/50 99 545
  091/50 99 541
hpd.mosor.split@gmail.com
 
Radno vrijeme tajništva
uto - čet: 18:00 - 22:00
pet: 10:00 - 14:00