Kroz Zabjelašnicu

PDFIspis

Kad sam prije točno 12 godina na forumu „Zone-2000“ postavio pitanje forumašima s preporukom koje bi planine i vrhove obavezno morao posjetiti u Bosni i Hercegovini savjeti su počeli pristizati velikom brzinom, a samo par mjeseci kasnije stigla je i pozivnica na druženje forumaša „Zonzona“ u planinarskoj kući „Podgradina“ na Bjelašnici. Od tog trenutka često planinarim po bosansko-hercegovačkim planinama, a Bjelašnica je, nakon Prenja koji uvjerljivo drži prvo mjesto po broju mojih skitnji, čvrsto prigrlila drugo mjesto na tom imaginarnom postolju. Bilo da sam sa Sanjom vodio izlete HPD Mosor, dolazio na „Bjelašnički dan“ ili na „Zonzonijade“, na svoj ili nečiji rođendan.

 

kroz-zabjelasnicu 010

 

Tako smo proteklog vikenda nas dvoje po četvrti put poveli društveni izlet na Bjelašnicu, ali i Visočicu. Za subotu smo „zacrtali“ obilazak Zabjelašnice, od Umoljana preko vrha Obalj (1.890 m/nv) na Lukomir, pa kanjonom Rakitnice natrag u Umoljane. Ovom smo stazom Mosoraše i prijatelje planinare iz drugih planinarskih društava već ranije vodili jednog kišnog rujanskog vikenda 2014.g., pa smo se nadali da će planina ovog puta biti puna razumijevanja za našu žarku želju za pogledom s vrha koji slovi za jedan od najljepših vidikovaca u bosansko-hercegovačkim planinama.

 

kroz-zabjelasnicu 022

 

Mala, ali odabrana družina se u petak poslijepodne zaputila prema Sarajevu. Brojna odustajanja zbog vrućine koja je zahvatila zapadnu Europu, Kataloniju i jug Francuske dovela su u pitanje održavanje izleta, ali se zahvaljujući razumijevanju vodstva HPD Mosor našlo rješenje u vidu malog autobusa koji je poveo neustrašivu družinu u smjeru kontra od svih toplih fronti zapadne Europe. „Uvik kontra, takva sorta!“

 

kroz-zabjelasnicu 014

 

Putem do Sarajeva podužu stanku radimo u čuvenom jablaničkom restoranu „Zdrava voda“. Podužu zbog gužve koju tu redovito stvaraju horde turista, putnika na proputovanju kroz Jablanicu, što naravno uključuje i nas. Ali kako odoljeti tom pogledu na zelenu Neretvu pod terasom i visoke litice Cetine obasjane zalazećim zrakama sunca?! Jesam vas! Ma ima naravno nešto i u toj janjetini, kad toliko putnika zastane baš na ovom mjestu, ali kako do Jablanice uvijek ogladnim kao vuk nikako da steknem tu mjerodavnost za davanje stručnog suda o kvaliteti mesa. Čupam te bokune janjetine kao da su mi posljednji. Bar do Sarajeva jesu.

 

kroz-zabjelasnicu 001

 

Sat i po kasnije, još uvijek s okusom janjetine u ustima, stižemo pred hotel „Saraj“ poviše Bentbaše. Preostao je još samo jedan sat do subote, pa prevladava Sanjin razum i odustajemo od odlaska do nedaleke pivnice HS na „Sarajevsko“ za mirniji san. Ujutro je već u 6 doručak, jer nas čeka 40-ak kilometara vožnje do Zabjelašnice. Preostalo je vremena tek za očaravajući pogled preko ponistre na naizgled usnuli grad, pa uz kreket žaba s Miljacke utonusmo u san.

 

kroz-zabjelasnicu 002

 

Zora je i ovog puta uranila i potjerala san s očiju. Ali isto me veseli što ću nakon dva protekla vikenda provedena na sevidskom suncu, tragajući za Che-om i Silvom, napokon opet uskočiti u „čizme skitaljke“. Nije mi mrsko Bokino i Pavčićevo društvo, dapače, ali planinu ništa ne može adekvatno nadomjestiti, pa ni zanimljivo štivo.

 

kroz-zabjelasnicu 003

 

Dobra je stvar što smo zbog tih rekordnih vrućina u zapadnoj Europi na izlet krenuli malim autobusom koji nas je poštedio 4 km hodanja od mosta na Rakitnici do Umoljana. Putem smo se nakratko zaustavili pored nekropole sa 47 stećaka pred kojom je Sanja referirala s dosad poznatim činjenicama o ovim mističnim srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima zapadnog Balkana. Upravo je ova nekropola uz njih još 19 iz Bosne i Hercegovine, po tri iz Srbije i Crne Gore te dvije iz Hrvatske (Cista Provo i Konavle) 2016. g. uvrštena na UNESCO popis svjetske baštine. Stećci su svjedoci davne naseljenosti ovog kraja za koji se veže višestoljetni nomadski život planištara koji bi iz u ljetnim mjesecima iz suncem spržene Hercegovine u visoke planine izvodili blago na bogatu ispašu. Upravo se zbog toga smatra da je i naziv sela Umoljani direktno vezan uz njegove prve stanovnike, Humnjake iz Donje Hercegovine.

 

kroz-zabjelasnicu 052

 

Postoji i legenda o nastanku imena sela, ali o tom malo poslije. Na ulazu u selo nas dočekuje džamija s kamenom munarom, za koje se pretpostavlja da su sagrađene krajem 15. stoljeća. Najstariji mještani prepričavaju kako su nekad i džamija i munara bile od drva, obložene šindrom kao mnoge kuće u ovom kraju. Ono što posebno intrigira je događaj iz posljednjeg rata koji je ostavio pustoš zabjelašničkim krajem kad je 1993.g. u potpunosti izgorjelo 13 sela, dok je džamija u Umoljanima ostala pošteđena paleži. Nikad se nije razjasnilo zbog čega je srpski vojnici nisu zapalili, pa se o tome danas među mještanima ispredaju legende. Nedaleko od džamije stara nana nudi prebačene preko drvene ograde svojom rukom pletene čarape i rukavice od vune s tradicionalnim narodnim motivima, dok se pored česme nestrpljiva mosoraška družina iskrcava iz autobusa.

 

kroz-zabjelasnicu 007

 

Domagoju, našem mladom vozaču prepuštam svoje trekerice br. 44 u kojima sam prvotno planirao krenuti na uspon. Svi smo oduševljeni činjenicom što iskazao želju za planinarenjem, pa ćemo ga sigurno i u budućnosti zvati na naše višednevne izlete.

 

kroz-zabjelasnicu 004

 

Ruksaci su za tili čas na leđima, pa krećemo dalje kroz selo prema katunima na Gradini. Putem nakratko zastajemo u sjeni starog javora pod stijenom Pošijaka u čijoj se stijeni po legendi nalaze okamenjeni ostaci velike zmije - aždahe. Kao i na Crvnju, i ovdje možemo primijetiti da je život planištara život ispunjen legendama koje su se prepričavale uz ognjište za, čak i u ljetnim mjesecima, prohladnih planinskih noći. Ova legenda „priča“ kako je u davna vremena Aždaha izašla iz kanjona Rakitnice i preko doline se uputila prema seljanima. Kako bi je zaustavili počeli su zajedno moliti Boga koji je uslišio njihove molitve okamenivši strašnu neman u stijeni Pošijaka. S malo mašte može se razaznati okamenjeni oblik te ogromne zmije, a selo je zbog umoljavanja Bogu dobilo ime Umoljani. Trag zmijinog vijuganja dolinom su meandri iznad kanjona koje su kasnije ispunile vode Studenog potoka.

 

kroz-zabjelasnicu 008

 

kroz-zabjelasnicu 009

 

Na današnjem nam se usponu opet pridružuje jedan od lokalnih pasa, pujdo koji će gotovo cijelog dana biti naš vjeran pratitelj. Ništa ne traži od nas, samo da mu dopustimo obavljanje ovčarske dužnosti. Usprkos tome u ruksacima smo na pauzi pronašli i koji slasni zalogaj za podijeliti s našim novim četveronožnim čuvarem. Staza nas vodi preko kamenjara i travnatih padina obraslih borovnicama i modrim cvjetovima encijana. Neki poput razigrane djece trče preko zelenih livada, drugi duboko udišu cvjetne mirise, ostali promatraju Opservatoriju u daljini ili pogledom traže Umoljane iz kojih smo krenuli na Obalj. Izlaskom na greben otvara se pogled na Visočicu s druge strane kanjona Rakitnice. Rijeka Rakitnica je 26 km duga desna pritoka Neretve, koja ne razdvaja već sljubljuje Bjelašnicu s Visočicom. Vode povezuju obale, spajaju planinske obronke i životom napajaju daleke doline.

 

kroz-zabjelasnicu 028

 

kroz-zabjelasnicu 027

 

Dolaskom na vrh okrećući se od sjevera u smjeru kazaljke na satu prepoznajemo Krvavac, na kojem sam se jedne zime smrznuo kao nikad u životu i Opservatoriju, najviše vrhove Bjelašnice. Dalje prema istoku nastavljamo pogledom zatvarati planinski krug s Trebevićem, Romanijom, Jahorinom, Treskavicom, Zelengorom, Visočicom na koju ćemo sutra, Veležom, Prenjem, Čvrsnicom, Vranicom i Bitovnjom. Potom se izvalismo u travu, upijajući mir kojim planina odiše i mirise zelenog ćilima koji se rasprostire pod nama. Vrijeme u takvim trenucima prebrzo teče, poput Rakitnice duboko pod nama. I nama sad treba krenuti dalje. Počinje silazak u selo Gornji Lukomir koji se stisnuo na zaravni tik do ruba kanjona Rakitnice, između vrhova Obalj i Lovnica. Smješteno na visini od 1.472 m iznad razine mora, najviše je naseljeno mjesto u Bosni i Hercegovini. Njegovi su mještani također potomci nekadašnjih planištara Humnjaka, koji se u jednom trenutku odlučili i tijekom zime ostati živjeti u planini, ne vraćajući se s blagom natrag u svoja sela Kamen i Žulj nedaleko Stoca. Legenda o tome kao je selo dobilo ime govori da su prvi stanovnici bili bogumili koji su iz okolice Dubrovnika pobjegli pred progonom kršćana. Došavši na mjesto Lukomira, skrivenog strmim padinama Bjelašnice i Visočice, rekli su „Ovo je naša luka mira“ i tako nasta Lukomir. A upravo je ova luka mira zahvaljujući svojoj izoliranosti, uz već spomenutu džamiju u Umoljanima, jedina preživjela ratne strahote tijekom posljednjeg rata.

 

kroz-zabjelasnicu 031

 

Na vrhu nas je dočekao naš dragi prijatelj Ivan Stanić iz Kreševa s kojim razgovaramo o 3fok-u, o Mosor Film Festivalu, o Lopati, Kreševu i Zoki. O prijatelju, ljudini koja nas je zauvijek napustila krajem pretprošle godine. Ali nikad Zoka neće prestati biti temom naših razgovora, kao što ni razgovore sa Zokom nikad nećemo moći zaboraviti. Zahvaljujući Đurđi koja nam je po odgovornom kuriru Renatu Baretiću poslala njegove dvije marame, danas smo ih donijeli na Obalj, a odsad ih nosimo sa sobom gdje god da krenemo u planine. Nastavljamo dalje prema Lukomiru dok na povjetarcu lepršaju marame.

 

kroz-zabjelasnicu 033

 

Lukomir je na sat i po postao i naša luka mira. Smještamo se u hladovini „Ljetne bašte“, gdje nas s hladnim „Sarajevskim“ i toplim pitama spremljenima od domaćeg sira dočekuje naš stari poznanik Narsid. Lukomir s epitetom posljednjeg starog bosanskog sela privlači veliki broj turista. Osim nas, danas nitko nije stigao preko Oblja. Ostali su došli ili cestom kroz Dugo polje ili stazom koja gotovo po izohipsi prati kanjon Rakitnice.

 

kroz-zabjelasnicu 036

 

kroz-zabjelasnicu 037

 

kroz-zabjelasnicu 038

 

kroz-zabjelasnicu 039

 

kroz-zabjelasnicu 040

 

Njome se i mi upućujemo natrag u Umoljane. Preko golih obronaka i gustih šuma, poviše ruševne mlinice i nakrivljenih nišana Donjeg Lukomira nestalog pod lavinom, preko suhih korita Peruće i Studenog potoka, tik uz izvor Sedrenika i sedam mlinica koje su se poredale niz potok, prateći mosorašku skvo „Meri crvene čarapice“ stižemo do džamije u Umoljanima. Tu nas čeka autobus kojim ćemo u natrag u Sarajevo. Na desetku u „Petice“, „Sarajevsko premium“ u „Zlatne ribice” i potom u postelju. Ujutro u 5 i po opet Vlatko svira „Skakavac“.

 

kroz-zabjelasnicu 041

 

kroz-zabjelasnicu 043

 

kroz-zabjelasnicu 044

 

kroz-zabjelasnicu 045

 

kroz-zabjelasnicu 047

 

kroz-zabjelasnicu 050

 

I tako je završio ovaj meni savršeni dan planinarenja po Bjelašnici. Možda i nije bilo zrelih borovnica, ni dovoljno debele hladovine, pa čak ni „Sarajevsko“ nije bilo baš mrzlo u „Ljetnoj bašti“, ali ljubav ne želite mijenjati. Ne želite je prilagođavati sebi, kvariti je time, jer je ona uvijek najljepša kad je čista - kad i one naizgled mane postanu slatke i neodoljive. A Bjelašnica mi je od prvog susreta upravo takva!

 

Tekst: Denis Vranješ
Fotografije: Sanja Marinov i Denis Vranješ

 

HPD Mosor
Sinovčićeva 2, p.p. 233
21001 SPLIT
OIB: 40461293872
tel: 021/394-365
fax: 021/272-719
mob: 091/50 99 545
  091/50 99 541
hpd.mosor.split@gmail.com
 
Radno vrijeme tajništva
uto - čet: 18:00 - 22:00
pet: 10:00 - 14:00
 
Ljetna pauza
Zbog korištenja godišnjeg odmora, tajništvo HPD Mosor neće raditi u periodu od 15. srpnja do 19. kolovoza