EMIGRANTI SKORO OSVOJILI VRH

PDFIspis

00EMIGRANTI SKORO OSVOJILI VRH 

 

Jedan od naših reportera ušuljao se u samo središte zbivanja, pročitajte njegovu priču u

današnjem ekskluzivnom izdanju!

 

 

Jutro je počelo sve samo ne normalno. Nakon sinoćnjeg bančenja do kasno u noć, oglasio se debilni iritirajući zvuk budilice koji mi kaže da je vrije.. *SLAM!* udrit ću snooze još 5 min... Jutarnja idila narušena je onog trena kad sam skužija da sam falija snooze botun, jer to se ne dešava kad se normalno ide leć. Trči doli pakuj ruksak (koji je inače preporučljivo spakovat u zadnji moment), trpaj spizu, robu, puni vodu, traži gojze. Obavi sve šta inače imaš obavit ujutro al u minut i po jer je već 06:05 a u 7 kreće bus. Borša, cvike, jaketa , valjda je sve tu! 15 minutna šetnja do auta (jer u centru Trogira nema mukte za parkirat!) završila je sa naglom promjenom boje lica u blijedu. A di mi je ključ od auta!? Pas mater, skidaj sve, bacaj ruksak, jaketu, izgleda da ćemo testirat kakve su gojze za šprintanje. 15min poslije , 2kg lakši, i 1g pametniji za ubuduće s ponosom stavljam ključ u bravu i palim auto. Gori rezerva! Brzim proračunom, polu mamurne glave i analizom di sam sve sinoć vozija, donosim jedini prihvatljiv zaključak: "Ako budem vozija sve u 5toj pun gas, bez klime, zatvorenih prozora i ne naletim na više od 2 crvena na semaforu tribalo bi doteć benzine i moga bi stić, ako ne nek me kupu kod "Antipirosa!" Nešto malo vrimena kasnije, nakon 4 crvena svijetla (narančasta se ne broju), u 06:55 dolazim ul. Domovinslog rata kod "Prerade", bacam oko jeli kasnim i vidim ekipa puši isprid busa, zjeva, Pepi drži miting, kopaju se krmelji... Kažem OK, aj bar ne kasnim. Kroz glavu mi prođe misao skupa sa stiskom u prsima: "Jesam stavija rusak u auto!?", okrićem se; olakšanje, je tu je! Ma zamisli još i to?! Javljam se grintavo svima, ulazim u bus, sjedam sa namjerom da nadoknadim onaj snooze. Kontam ima bar ura i po do gori, bit ću ka novi! Naravno sve je to palo u vodu, dok nije još šofer niti "uboja" u rikverc ! (sinja sam manualni 6 brzina mjenjač dok sam ulazija, profesijonalna deformacija). Sic iza mene sila je naša Slave, koja je već istumačila jučerašnji dan i kako se jutros nije puno našminkala! Višak informacija pristizao je iz minute u minutu, I ubrzo sam se pomirija da neću oka sklopit...

Nakon otprilike sat i po potisnutih sjećanja stižemo u Drniš! Jutarnji ritual stanovnika grada koji vjerojatno idu na misu ili uživaju, naglo je prekinut kada su sa blidim pogledom pratili kako horda iz busa lagano osvaja grad i okupira najbliži kafić. Jadan konobar je izgubljen, tacna mu pari švedski stol, ja ću kratku s ladnim, meni toplu, meni veliku crnu, bilu, zelenu...!$#% Nakon jutarnje
čakule sa ekipon, idemo u bus koji kreće u 09:00 točno! Je moš mislit! Nakon kratke vožnje i još potisnutih sjećanja, napokon se iskrcajemo I spemamo za polazak.

Nakon kratkog brifinga tete iz GSS-a kako nevalja glumit Betmena s jaketom, trpam jaketu u rusak(po principu nisam ja i neću više), te lagano krećemo u osvajanje planine.

 

 

0

 

Nakon višestruke izmjene ekipe na čelu, s namjerom da idemo što sporije, Pepi je napokon našao idealnu kombinaciju za udarni tim. Osjeća sam se ko usporeni uvodni snimak iz popularne serije Smogovci, dok smo se kretali cestom prema planinarskom domu. Prateći tako označene krugove i crtice, te nakon prolaska kraj lika koji liči na Stipu Božića, došli smo na planinarski dom. Odma je neko okupira ljuljačku šta sam sinja iz daljine, tako da je nisam uspija provat... Nakon kratkog odmora, i odavanja super tajnog recepta za pečene bajame , koje se peću u škrovadi na 180°C točno 16minuti I 36 sekundi (prava nauka!), krenuli smo u najveću avanturu.

 

1

 

Emigranti skoro na granici :)

 

Prizor je bija pravi filmski, litica kao u Gospodaru prstenova, samo fali snig, ekipa s čuđenjem prolazi I pita se: "Pa di mi idemo?" Nakon šta smo skoro svi prošli, I nakon par stravičnih zvukova

lomljave, di su svi mislili da je Slavica zagnjojila, "Gandalf" javlja radiostanicom: "YOU SHALL NOT PASS!" oliti privedeno na naški: ajde vračajte se svi nazad!

 

2

 

 

3

 

I tako je završila naša prstenova družina, I ubrzo smo se vratili na put za vrh. Put je bio praćen idiličnom tišinom, jer je uspon bija malo veći, a i neki su kalkulirali valute pa nisu mogli pričat… I tako smo stigli do Vrha, ili bar do štapa na kojemu piše “VRH”.

 

4

 

 

6

 

Pošto nismo više imali vrimena morali smo se zadovoljit sa skoro vrhom! Nema veze, idući tjedan ćemo osvojit prvi vrh ove generacije na Mosoru., ako ne bude kiša! Nakon instrukcija za najbržu metodu spuštanja (za koju ja i dalje smatram da je kotrljanje ) vraćamo se u planinarski dom na piš pauzu i čvorologiju. Naravno ljuljačka je i dalje zauzeta, neka dičurlija se tuče oko nje pa sam odusta. Slijedilo je tumačenje čvorova, za koje su izumili “fenci” nazive, mislim ono “Lađarski čvor” a mi na vrhu planine. Di je tu lađa!?!?? Ajde eto i to smo prošli, čak smo stigli i lisice naučit (nikad neznaš ). Nakon čvorova zaputili smo se istim putem doli, pojedinci su naučili kako čovika zbunit u prebrojavanju (ne obavljati bez prisutnosti profesionalca). Krcanje u bus, pada mrak, te krećemo lagano nazad. Vrte se gigabajti selfija, dok svima svitlu face u mraku od mobitela. Aj pošalji meni, ajme kako sam super ispala, ajme vidi ovoga…

I tako dok smo se vraćali, lagano me obuzeo san, a u glavi mi misao: “Ma di sam stavija ključ od auta!?”

 

Tekst i fotografije: Toni Ivković

HPD Mosor
Sinovčićeva 2, p.p. 233
21001 SPLIT
OIB: 40461293872
tel: 021/394-365
fax: 021/272-719
mob: 091/50 99 545
  091/50 99 541
hpd.mosor.split@gmail.com