Peti izlet planinarske škole

23 Travanj 2018

Pet izlet planinarske škole ujedno je i prvi koji je bio dvodnevni izlet za nas školarce i to na planini Mosor, gdje smo već bili na drugom tjednu planinarske škole.

No ovog puta, vikend je nagovještavao lijepo vrijeme, stoga smo već u subotu veselili uživanju u lijepo pogledu. U subotu ujutro nas je čekalo rano buđenje zbog dogovaranja za prijevoz na našem poznatom okupljalištu, Sukoišanskom kolodvoru. Drugi dio ekipe školaraca zajedno s Alpinističkim odsjekom HPD Mosor čekalo nas je u 8 sati u Donjem sitnom, kako bi zajedno podijelili opremu za vikend. Muškarci su bili kavaliri pa su nosili teške konope, a ženama su ostale kacige i pojasevi. Uz teške ruksake, i dodatnu opremu pomalo smo krenuli planinarskom stazom prema prvoj kavi i planinarskom čaju. 

U planinarskom domu „Umberto Girometta“ dočekao nas je domar Špiro, njegova dva „pomoćnika“ i najdruštveniji pas planinarskog doma, pas Ari. Kako bi olakšali ruke i leđa, odlazimo prema našoj zajedničkoj spavaonici, koja se sastoji od 35 ležajeva.
Nakon što smo malo uhvatili odmora ispred planinarskom doma, polako smo krenuli prema penjalištu, gdje će većina probiti prve alpinističke korake. Prvi dobrovoljci su u ovom slučaju bili naši „Subotari“, odnosno školarci koji su s nama proveli samo subotu. Dio je ekipe podijeljen je na penjanje na stijenu, i spuštanje s 35 metara. Kako mi „vikendaši“ nismo imali kacige, zabranjeno nam je pristupu penjalištu, dok prvi dio ekipe ne završi uspon , odnosno abseila, pa smo odlučili vježbati čvorove koje naučili na prošlom izletu u Promini. Uz prijašnje znanje, Dario nam je pokazao nove čvorove za osiguranje,a u to i kako se koristi alpinistički oprema unutar stijene. 

Penjanje na stijene većina je školaraca prošlo i uspješno dočekalo tlo, te prvi put iskusili koliko je važno pronaći balans između nogu i ruku. Kod spuštanju s mosorskih stijena, odnosno absela, samo najhrabriji su krenuli prema vrhu. Alpinisti su pažljivo objasnili svaki korak pri osiguravanju kod spuštanja, te smo uz teoriju s predavanja u utorak, lakše povezali za što služi svaki dio opreme. Uz pokoje „poljupce“ s mosorskim stijenama, i u mislima s naslovom pjesme Željka Bebeka „Što je meni ovo trebalo“ ,uspješno smo odradili alpinističke aktivnosti. Veselih osmjeha, izgorenih lica i tijela, te na kraju ponosnih na sebe, krenuli smo putem planinarskog doma na jedan porciju pašta fažola. 

Uz pozdrav naših subotara i veselom ekipom iz Alpinističkog odsjeka HPD Mosor, kako Dario kaže „pala knjiga na dva stola“, te su 13 najhrabrijih ostali na mosorskom tlu. Kako je dogovor za roštilj odgođen za navečer, popodne su školarci proveli u odmaranju, kartanju i gledanju zalaska sunca. Uz ukusno meso, malo alkohola i dobro društvo, smijeha nije izostajalo, te smo se svi pomalo razilazili kako bi sutra „donekle“ dočekali nove vrhove Mosora.

Tekst: Jelena Tomeljak 
Slike: Jelena Tomeljak, Dario Maršić, AO Mosor