Treći vikend Opće planinarske škole HPD Mosor

26 Ožujak 2018

Polako, ali sigurno ušli smo u treći vikend Opće planinarske škole. Kao i protekla dva tjedna, u utorak je održan teorijski dio nastave koji se ovaj put sastojao od dva dijela - orijentacija u planini, te postanak i poznavanje planina.

Predavač Denis Vranješ, ujedno i predsjednik HPD Mosor održao je predavanje o orijentaciji u planini, što to znači orijentirati se, te na koje načine se možemo orijentiramo u planini. Najviše pažnje smo posvetili orijentaciji pomoću karte, te kompasa što nam je i bio zadatak savladati u praksi, na terenskoj nastavi koja se održala u nedjelju na izletu na Omišku Dinaru.

Na “putovanje“ o nastanku planina, te s kratkim osvrtom i zanimljivostima najvećih planinskih vrhova Hrvatske, Europe, te ostalih kontinenata vodila nas je članica, ujedno i vodič HPD Mosor, Sanja Marinov.

Iako nam vremenska prognoza za nedjelju nikako nije išla u prilog, svanulo je vedro jutro, a s njim izadnje pripreme za planirani izlet na Omišku Dinaru.

Omiška Dinara se nalazi istočno od Omiša, u duljini od 16 km. Najviši vrh je Kula, koja se nalazi iznad naselja Stanići i visoka je 864 m, a pogled se pruža na dolinu Cetine i Poljica, otok Brač te planine Mosor i Biokovo.

Okupljanje je bilo ranije nego inače, u 7 h. Uz našeg vodiča Daria, ovaj put su nam se pridružili vodiči Ante Bigava i Raif Parduzi, poznatiji kao Rajko.

Stigli smo u Omiš gdje su nam se pridružile i ostale kolege koji su stigli s osobnim autima, te je uslijedilai zajednička kava na koju je Dario također mislio kada je pravio dinamični plan škole i time nam još više uljepšao dan.

Po dogovoru, u 8:30 h krenili smo dalje autobusom put Radmanovih Mlinica. Na tom putu smo zbog radova na cesti trebali izaći 3 km prije samog odredišta, no kako nam je taj dan sve išlo u prilog tako je bilo i s činjenicom da smo dobili super vozača autobusa koji nas je prevezao ta 3 km, cestom kojom malo koji vozač bi pristao proći.

Mjesto polaska Podašpilje. Vodič Ante Bigava nam je na samom početku objasnio i pokazao kako koristiti kartu, koje su njene karakteristke, kako se koristi kompas, te kako određujemo azimut.

Krenili smo lagano, ali oprezno zbog skliskog terena po nove dojmove, izazove te predivne poglede koje nam je ovog puta vrijeme i omogućilo.

Nakon nekih sat vremena penjanja stigli smo i do prvog mjesta odmora, gdje se nalazi tzv. sklonište, a nedaleko od skloništa uslijedio je i predivni pogled na otoke, te oznaka kako do samog vrha Kula imamo još 1:30 h.

Poslije kratkog zaustavljanja radi slikavanja, krenili smo dalje put planinarskog skloništa, tj. doma na čijoj izgradnji radi planinarsko društvo Imber iz Omiša, a materijal za izgradnju dopremaju helikopterom.

Nakon 20-minutnog odmora kraj skloništa, krenili smo i do konačnog cilja – vrh Kula. Put je podsjećao na uspon koji smo prošli do Vickovog stupa, ali u povoljnijim vremenskim uvjetima.

Nakon zajedničkog slikavanja, te razgovora na koja mjesta, planine, otoke nam se pruža pogled krenili smo natrag prema planinarskom skloništu, odakle smo se dalje krenili spuštati prema samom Omišu.

Tu završava naš posjet Omiškoj Dinari, koji je bio kao i prethodni izleti pun smijeha, “ponekog“ napora, bez ozljeda te maštanja o baklavama i janjetini.

Tekst i fotografije: Ivona Mioč