Terenski dnevnik - Četvrti izlet Opće planinarske škole

26 Listopad 2017

Dan Četvrti: 22.10.2017. – Mosor (S.Gornje – Pl.dom "U.Girometta" – Lugarnica – Zagrađe –S.Gornje)

Konačno je osvanuo i dan planinarskog "višeboja" – instruktori i vodiči pripremili su nam vrlo sadržajan program za današnju terensku nastavu.

 

Povratak na domicilnu planinu Mosor započeo je usponom po stazi po kojoj smo se prvog dana vraćali i dolaskom na proplanak neposredno uz opožareni dio borove šume Denis Vranješ ("El Presidente") pripremio nam je žir hrasta medenca za sadnju.

 

 

Na proplanku prekrivenom tanjim slojem zemlje i ponešto mahovine prionili smo izvršiti ono što je on nazvao "zamalo pa nemoguća misija" – posaditi žireve iz kojih bi mogla nastati mlada hrastova šuma.

 

 

 

S obzirom da smo nepopravljivi optimisti i da smo sadnju izvodili s puno ljubavi sigurno smo da će iz ovog našeg djela ipak jednom niknuti mlade stabljike koje nose borovo lišće. Osim toga, radiestezijski smo odredili koja je lokacija s najviše vode pa možda i to pomogne...

 

 

 

Kraći odmor na planinarskom domu iskoristili smo za tople napitke i obnovu rezerve vode za piće. Vodiči su nam podijelili velike škare za makiju, topografske karte i instrukcije kako ćemo voditi grupu prema sjeverozapadu u pravcu odredišta Lugarnica. Svakih 500 metara izmjenjivali su se "vodiči" iz redova školaraca, očitavali markacije i pratili kartu kretanja.

 

 

 

Stazu smo usput očistili i doveli je u vrlo prohodno stanje, nauživali se planinske vegetacije u šarenoj jeseni i po stazi sakupljali suhe grane za potpalu na Lugarnici. Očito smo Rajka pogrešno shvatili da je na Lugarnici drvo za loženje deficitarno pa od straha da ne ostanemo pored sirovog mesa i hladnih gradela pokupili smo pored staze i omanja debla suhih stabala. Da smo bili iskusniji mogli smo ih pronaći nadomak lugarnici – ovako smo poneka hrastova debla nosili gotovo sat vremena. Ovaj trening smo sami dodali uz sve ostale sadržaje. :-)

 

 

 

 

Na Lugarnici nas je dočekala dežurna posada uz već naloženu peć u kuhinji (ugodne li topline) i pripremljeni veliki lonac toplog čaja od planinskog bilja. Dobili smo taj lijek bez recepta. Potom je uslijedila nastava iz topografske orijentacije i upotrebe kompasa pod stručnim mentorstvom veterana Ivice Sorića, nakon toga zasluženi ručak s gradela (naravno, bilo je i previše hrane), a nakon što smo iz obližnje pošumljene udoline prenijeli do Lugarnice gotovo sve ispilane pripremljene trupce za potpalu, započela je kraća nastava iz "čvorologije" uz asistenciju naših današnjih vodiča Borisa Tolića i Željke Radenović.

 

 

 

 

 

 

Zbog očekivane prognozirane kiše uputili smo se nešto ranije stazom prema planinarskom domu, ali nas je sitna kiša nakon sata hoda preorijentirala na sigurniju i ravniju stazu kroz udolinu Zagrađe (lokalci ga nazivaju TEXAS).

 

 

Kroz ova dva sata hoda po kiši bez ikakvih problema savladali smo kretanje po klizavim i mokrim kamenitim stazama, naučili puno o svim prednostima i manama kabanica i vjetrovki koje smo po prvi put koristili i pred sam kraj staze nadomak mjestu Sitno Gornje imali dvadesetak minuta prilike koristiti naglavne svjetiljke za kretanje po noćnim stazama. Prilično mokri, ali zadovoljni stečenim iskustvom, presvukli smo se u suhu odjeću u prostranoj gostionici, nadoknadili toplinu toplim čajem i kavom i zaključili da je današnji "dekatlon" predstavljao zaista sjajno iskorišten dan uz svih deset terenskih planinarskih disciplina koje uključuju pošumljavanje, vođenje planinarske grupe, uređenje planinarske staze, sakupljanje drva za potpalu, topografska orijentacija, gradelada, čvorologija uz završni "triatlon": hiking, rain hiking i rain&night hiking.

 

 

Pa tko bi to bolje mogao posložiti nego mosoraši. Čestitke organizatorima :)

 

Tekst i fotografije: Goran Ergović