Moja druga školica...

PDFIspis

038Od prošlog tjedna, nakon skoro 2 mjeseca obilaska okolnih planina, sekcija planinarskog pomlatka dobila je novih 11 veselih članova.

 

 

 

 

 

Sve je započelo u petak 24.3. s prvim sastankom i Aleksandrinim predavanjem što sve moraju imati u rusaku za izlet.

 

001

 

002

 

Tona opreme koju je Sandra izvadila iz rusaka zaintrigirala je djecuza naše buduće avanture koje je nakratko zaustavila kiša, pa smo tu nedjelju umjesto u planinu otišli u boulder dvoranu na Mertojaku. Ali to je bila izvrsna prilika da se upoznamo, poigramo i malo razgibamo.

 

003

 

004

 

005

 

Idući petak je uslijedilo Majino predavanje o povijesti planinarstva i ponašanju u planinama, a budući da je vremenska prognoza bila obećavajuća te je u nedjelju osvanuo sunčan dan mogli smo krenuti na izlet. Naravno na Mosor, a gdje drugdje :) Sastanak na Sukoišanskoj, podjela karata, ukrcavanje u bus i krećemo. Hrabro smo gazili stazom do planinarskog doma gdje je pala prva marenda. A zatim dalje. Do jame Gajna.

 

006

 

007

 

Standardno- marenda, igra, učenje, igra, igra, igra. Mogli su oni tako do navečer, ali budući da bus u 17h ne čeka nikog uputili smo se prema Sitno Gornjem.

 

008

 

009

 

Međutim, ozlijeđena planinarka i dolazak helikoptera po nju su nam omogućili učenje prve pomoći na terenu, a gledanje kako helikopter slijeće se nije smjelo propustiti.

 

010

 

011

 

Ali trkom smo se uspjeli spustiti do Sitnog i uhvatiti naš bus. 

 

Sa tematikom prve pomoći smo nastavili i idući petak kada je Dario naučio djecu što napraviti kad susretu ozlijeđenog planinara, kakose okreće osobu u nesvijesti na bok (Dino je glumio lutku za vježbanje i vjerojatno mu se još vrti koliko su ga puta djeca okrenula na bok :) ),  kako zamotati zavoj na ranu i najvažnije- koji broj zvati u slučaju opasnosti. Bilo je jednoglasno: 112! Ja zadovoljna :)
 
012
 
013
 
Iduća planina- Primorska kosa ili Mošnica. Dan opet sunčan i divan. Staza kroz šumu, sa klupicama idealnim za kratke pauze, nas je dovela do crkvice Gospe od sniga.
 
014
 
A onda standardno- marenda, učenje, igra, puno igre. Nakon što smo se najeli, odmorili, poigrali, bilo je vrijeme za krenuti dalje, preko Naklica u Omiš.
 
015
 
016
 
Doći u Omiš a ne utočat umorne noge u Cetinu bi bio grijeh. Početno „jel moramo“ je završilo sa smijanjem, ciktanjem, igranjem tko će duže izdržat, a sreća da bus iz Omiša ide svakih pola sata pa smo ih pustili da se maximalno izguštaju.
 
017
 
Nakon sušenja i oblačenja čarapa, svismo pojeli po jednog slaju i u koloni odšetali do stanice i čekali bus za kući. 
 
Vikend iza smo napravili pauzu povodom Uskrsa, a naše druženje se nastaviloopet u petak kada je Gordan objasnio djeci što je meteorologija, kako nastaju oblaci, koji su znakovi lijepog, akoji lošeg vremena, te kako predvidjeti prognozu uz pomoć ponašanja životinja i biljaka. A sutradan je mala i vesela kolona krenula u osvajanje tvđave Fortica na Omiškoj Dinari gdje su učili kako se orijetirati i čitati  planinarske karte. 
 
036
 
037
 
Iduće predavanje je održala moja malenkost o reljefu, nastanku planina i najvišim planinama na svijetu i u Hrvatskoj. A kad su čuli da su Stipe i Milena, koji su se popeli na Mount Everest, naši prijatelji i članovi HPD „Mosor“ bilo je WOW!  Naravno da je to planina na koju svi žele iduću ić, ali morat će još malo pričekat i puno vježbat :) Na idućem izletu na Kozjak nam se i pridružila lady Everest (kako su je prozvali) te je pomagala Gorani koja je postavila lagani smjer i sa neizmjernom strpljivošću osiguravala i učila penjati jedno po jedno dijete. Kapa do poda!
 
018
 
Od početnog plana da se svi popnu jednom kako bi probali i taj dio planinarenja, prešli smo u oblačenje i svlačenje pojaseva, čekanje u koloni na svoj idući red jer su svi htjeli opet. I da sunce nije upeklo ostali bi tamo do večeri jer je penjanje PREDIVNO!
 
019
 
020
 
Ali ipak nas je čekao pun frižiderić mesa, želudci su se lagano počeli javljati pa smo krenuli prema izvoru. Dok su tate pekli meso, djeca su se nadglasavala sa žabama, igrala nogomet i izmjenjivala u ležaljci.
 
021
 
022
 
023
 
024
 
Nakon ukusnog ručka, lagana grmljavina u daljini nas je obavijestila da je vrijeme za polazak kući i tako je završio još jedan u nizu lijepih dana. 
 
025
 
Idući petak je došao red na naše zadnje predavanje- o prehrani, higijeni u planini i zaštiti prirode kojeg je održala Nada.
 
026
 
027
 
A sutradan zadnji izlet, sa sličnom tematikom ko i prvi- speleologija. Boris je kao i prošle godine pronašao predivnu jamu prilagođenu djeci, dovukao par transportnih opreme, objasnio im čemu služe spitovi, pločice, karabineri i slične stvarčice.
 
028
 
029
 
A nakon navlačenja pojaseva, kaciga, zadnje provjere opreme, uzbuđenje je već bilo na vrhuncu stoga smo morali krenuti prema našoj jami. Suprotno od Maklutače na koju smo navikli, ova jama je imala uski ulaz, ali zato velike dvorane.
 
030
 
Bilo je straha, „ne mogu ja to“, „šporkat ću se“, mraka, blata, klizanja, ali na pitanje „koji vam je izlet bio najbolji“ dobila sam jednoglasni odgovor „JAMA“. Joj koja je to sreća bila... Puno stalagmita, stalaktita, prolaza, zavjesa, stijena...
 
031
 
032
 
033
 
034
 
035
 
Onako blatnjavi uputili smo se prema kombiju, bacili na marendu jer od dojmova se zaboravilo na glad, a nakon što smo potrošili par paketa vlažnih maramica, jer smo ipak učili o higijeni i da smrdljivci nisu nikome dragi, krenuli smo kući. 
I s tim izletom je završila moja druga školica. Kao i uvijek jako vesela, puna izazova i avantura. Rad s djecom iziskuje mnogo veću i ozbiljniju organizaciju nego s odraslima, ali kada vidimo njihovu sreću, probijanje strahova, kako su nešto novo naučili, da uživaju u prirodi i igrite velike osmjehe kad dobiju svoju zasluženu diplomicu, sav napor vezan uz organizaciju, smišljanje igara, predavanja, izleta, opreza na izletima se višestruko isplati.
Hvala svim vodičima i prijateljima (Aleksandri, Dariu, Dinu, Maji, Anti, Nadi, Gordanu, Mileni, Sandri, Gorani, Boris, Pepiju i Antoniji) što su mi pomagali u održavanju predavanja i izleta. Školica je gotova, ali naše druženje s njom ne završava. Već iduću nedjelju nas čeka izlet kanjonom Cetine kojeg vodi Maja, a u lipnju rafting na Cetini. Vidimo se! 
 
Tekst i fotografije: Ivana Radonić
 
HPD Mosor
Sinovčićeva 2, p.p. 233
21001 SPLIT
OIB: 40461293872
tel: 021/394-365
fax: 021/272-719
mob: 091/50 99 545
  091/50 99 541
hpd.mosor.split@gmail.com