Via Dinaricom od Mosora do Biokova

PDFIspis

Via Dinarica 11Prvu nedjelju u veljači smo "pregazili" još jednu dionicu plave linije Via Dinarice, gotovo 20 km puta od Zvečanja do G. Brela, od Mosora do Biokova, na stazi prepunoj prirodnog i kulturnog blaga srednjih Poljica. 

 

 

 

Kako na ovoj dionici staza još uvijek nije markirana, pa se samim tim rijetko i koristi, naši vodiči Damir i Rajko imali su zahtjevan posao stazu očistiti i pripremiti je za dolazak naše uvijek velike grupe. Ovog puta nas je ukupno 103. krenulo iz Zvečanja na nastavak putovanja Via Dinaricom kojom ćemo tijekom ove godine u dionicama hodati od slovenske granice na Ćićariji do hrvatsko-crnogorske granice u Konavlima.

 

Via Dinarica 01

 

Staza započinje iz Zvečanja, s mjesta gdje završava Mosorski planinarski put koji svoj put grebenom Mosora započinje u Klis Grlu. Zvečanje je stara poljička župa, nekadašnji katun, smještena u istočnom dijelu slikovite kotline, koja na zapadu graniči s Ostrvicom, a s jugoistočne strane dopire do rijeke Cetine.

 

Prvi nas je uspon je iz sela doveo do crkve Sv. Vida s koje se pruža impresivan pogled na srednja Poljica, tračak kanjona Cetine te Omišku Dinaru s njene lijeve strane i Mosor s desne. Ova se crkva prvi puta spominje u izvješću nadbiskupa Bizze 1748. godine, a već 1754. godine isti nadbiskup naređuje da se ploče na krovu podmažu vapnom i da se poploča pod druge polovice crkve, što govori da crkva još nije bila završena. U crkvi je oltar sa slikom i kipom sv. Vida. Crkva je za župnikovanja don Jakova Cikojevića temeljito obnovljena i uređen je njezin okoliš. Blagoslovljena je na blagdan sv. Vida, 15. lipnja 1990. godine.

 

Via Dinarica 02

 

Potom je uslijedio spust u Smolonje, seoca punog autohtone ruralne arhitekture, kamenih kuća, pojata i lijepo očuvanog gumna. A na samom kraju sela vidimo i da se obnavlja, gradi...kako nam je rečeno u pitanju je obnova stare kuće jednog vlasnika trgovačkog lanca čiji su korijeni upravo iz Smolonja. Netko će reći da je neukusno, veliko, ali meni je drago vidjeti da se nešto obnavlja ili gradi u našim nažalost pustim dalmatinskim selima. Možda je to tračak nade, da će se jednog dana i život u njih vratiti. Via Dinarica privlačenjem većeg broja domaćih i stranih planinara hodača zasigurno može dati zamašnjak tom procesu!

 

Via Dinarica 03

 

Zatim je uslijedio nastavak spusta preko Drinka sve do Cetine. Prolazimo poviše Oblačnika koji je možda i najopasniji brzac na Cetini. Ime je dobio po tome što se u zimskim mjesecima kad je Cetina puna vode ovaj brzac ispuni oblakom od prskajućih kapljica vode. Iako je kalendarski zima, ovog puta nismo doživjeli taj oblak. Uskoro nas put dovodi do Studenaca na kojima se voda prelijeva preko puta. Ovo je mjesto ime dobilo naravno po brojnim izvorima, studene vode. Tu je uređeno odmorište, drvene ograde, mostići, klupe, ponajprije za raftere ali danas i za sve putnike namjernike koji će krenuti Via Dinaricom kroz srednja Poljica prema Kostanjama.

 

Via Dinarica 04

 

Kroz vinograde s pogledom na Biokovo prošarano krpicama snijega na najvišim vrhovima stižemo u Kostanje. Prvo se zaustavljamo kod Jerončića kule, gdje nam Damir priča njenu povijest. Ivan Jerončić je poput brojnih drugih Poljičana bio jedan od onih koji su se borili da Sinj ne padne u Osmanlijske ruke. Zbog herojstva iskazanog u obrani grada, providur Balbi šest godina nakon bitke za Sinj šalje u Kostanje svoje najbolje graditelje da izgrade ovu kulu za heroja obrane Sinja, a koja je danas kulturno blago ne samo Poljica već i cijele Hrvatske.

 

Via Dinarica 05

 

Kostanje spada među stara poljička sela i u prošlosti je bilo jedan od 12 katuna. U 15. stoljeću selo Kostanje je bilo u sastavu poljičke župe Prisolje. Iz ovog mjestašca je inaša čuvena narodna heroina Mila Gojsalić, a i danas tu žive Gojsalići. Za tili čas eto nas i u Podgrađu, odakle slijedi spust prema Pavića mostu na Cetini. Ovo je jedan od najstarijih mostova preko rijeke Cetine sagrađen je davne 1900. godine, a, usprkos zubu vremena i minama koje su ga oštetile u Drugom svjetskom ratu, kameni most je u upotrebi i danas. Ime nosi po tadašnjem carskom podnamjesniku Dalmacije Alfonsu pl. Paviću koji je zaslužan za izgradnju ovog mosta i prometnica kroz Poljica, a čiji su korijeni bili upravo iz ovog kraja.

 

Via Dinarica 06

 

Tu u neposrednoj blizini je i stara mlinica gdje nas ugošćuje naš prijatelj Mirko Marušić. Ovdje smo napravili i najdužu pauzu za objed i odmor. Sad nam predstoji prelazak mosta, pa strmo uzbrdo prema Slimenu. Ali prije toga, obavezna zajednička fotografija sudionika izleta.

 

Via Dinarica 07

 

Prešavši most poslije odmora, skrećemo lijevo prema Zadvarju do česme kod koje se odvaja staza uzbrdo prema Slimenu. Putem se otvara pogled na Podgrađe. Podgrađe je najistočnija župa poljičkog dekanata, koja se nalazi na blagoj i plodnoj padini ispod brda Graca do rijeke Cetine. Brdo Gradac dobilo je ime po staroj ilirskoj gradini koja se na njemu nalazila, a selo je dobilo ime po svom smještaju ispod brda Graca ili Gradine, pa odatle naziv Podgrađe, selo ispod Grada ili Gradine. Iako je Podgrađe rano naseljeno, ono je sve do danas ostalo malo selo i mala župa, koja se odnosi samo na selo.

 

Via Dinarica 08

 

Naša kolona stiže na Slime, mjestašce poznato ponajprije po tome kao rodno mjesto našeg poznatog pjesnika Josipa Pupačića autora antologijske pjesme "More" koju mnogi smatraju jednom od najljepših pjesama hrvatske književnosti. Slime se, kako mu to i samo ime kaže, nalazi na vrhu pitome prodoline koju stvara kanjon Cetine. Prvi put se spominje, prema dosadašnjim povijesnim podacima, 1382. godine i to kao selo koje je pripadalo tadašnjoj velikoj župi Radobilji. Mi vremena za duže zadržavanje na Slimenu nemamo, navlače se tmurni oblaci koji su nam već poslali prve kaplje kiše dok smo se penjali prema Slimenu, pa treba produžiti korak da bi što prije stigli u Škrabiće. A prije Škrabića nas očekuje jedna od najvećih tajni u našim planinama, kanjon Prosik.

 

Via Dinarica 09

 

Tijekom prapovijesti ovaj kanjon je bio svojevrsna granica između živih i svijeta mrtvih. Sva su utvrđena naselja smještena sa sjeverne strane Prosika, dok su s njegove južne strane smještene grobnice, gomile ( tumuli ) prapovijesnog ( ilirskog ) stanovništva. U srednjem vijeku i tijekom ratova s Turcima, Prosik je bio vrlo opasno mjesto na putu prema Zadvarju jer je bio vrlo pogodan za organiziranje napada i pljački. Jedna takva nam je opisana sredinom 15. stoljeća kada su podanici hercega Stjepana Kosače odveli stoku primorskih kneževa Kačića s obale u unutrašnjost. Nesretni Kačići nisu se usudili spustiti u Prosik i proći njime u potjeri za pljačkašima.

 

Via Dinarica 10

 

Prošavši kroz staro selo Škrabiće  izlazimo na cestu u današnjim Škrabićima gdje nas čekaju naši autobusi. Ovim smo uspješno prošli i ovu dionicu plave linije Via Dinarice ukupne dužine 18 km. Dalje se nastavlja Biokova, čija nas dionica očekuje za vikend od 22. do 23.04.2017. kad ćemo u dva dana propješačiti od G. Brela do Kotišine, preko najviših biokovskih vrhova (Šćirovca, Sv. Ilije i Sv. Jure). U međuvremenu smo prošle nedjelje hodali zapadnim dijelom Kozjaka, a već nas ove nedjelje očekuje dionica oko Zaostroga i Podaca s usponom na jedan od naših najslikovitijih vrhova, 769 m visok Viter na Riliću. Vidimo se!

 

Više fotografija s ovog izleta možete pogledati klikom na ovaj LINK

 

Tekst i fotografije: Denis Vranješ

 

HPD Mosor
Sinovčićeva 2, p.p. 233
21001 SPLIT
OIB: 40461293872
tel: 021/394-365
fax: 021/272-719
mob: 091/50 99 545
  091/50 99 541
hpd.mosor.split@gmail.com