29 Prosinac 2016
Pozivamo Vas da nam se pridružite u nedjelju 22. siječnja 2017. na izletu "S okusom mora, s okusom soli" 2. dio, na Via Dinarici od Makarske do Živogošća.
Dinamički plan izleta:
06:45h okupljanje na Sukoišanskoj
07:00h polazak autobusom prema Makarskoj, kava
08:45h početak pješačenja
Izlet započinjemo u Makarskoj, na poluotoku i park šumi Osejava. Poluotok Osejeva čini dio Makarske luke koji je "grli" sa južne strane i štiti od nevere. Poluotok se proteže od Makarske pa sve do ulaska u Tučepe. Poluotok je najveći gradski park koji obiluje gustom borovom šumom, raznolikim biljnim vrstama te u podnožju stijena prekrasnim kristalnim morem. Sam park je protkan mnoštvom manjih i većih staza. Dio poluotoka koji ljubi more su većim dijelom visoki klifovi koji su pogodni za sportske penjače, ali i avanturiste koji u želji za adrenalinom u ljetnim mjesecima skaču sa stijena u more. Na poluotoku se nalazi i poznata plaža Nugal.
Stazom koja vodi uz more preko vidikovca Gradac koji je zadnja, morska, kontrolna točka poučno ekološkog puta Dr. fra Jure Radića, nastavljamo kroz borovu šumu do Tučepa.
Područje Tučepa bilo je naseljeno još u antičko doba. Prema sačuvanim staroilirskim dokumentima na albanskom jeziku, njegov naziv značio bi „selo kod izvora vode“.
Prvi put se u povijesnom pisanom dokumentu spominju 1434. godine u Kreševskoj povelji. Od 15. do 17. stoljeća ovim prostorima vladaju Turci. U 18. stoljeću Mlečani preuzimaju vlast, ali nastavljaju se borbe protiv turske vojske. Za potrebe tih ratova u brdima iznad Tučepa sagrađeno je nekoliko fortifikacijskih objekata i kula čiji se ostaci i danas mogu vidjeti. Tučepi su poznati i po najdužoj šljunkovitoj plaži Makarske rivijere te šetalištu koje okružuje borova šuma.
Iz Tučepa, šetnicom uz more, preko plaža i maslinika nastavljamo našu šetnju prema Podgori u kojoj radimo pauzu za kavu, tj. marendu.
Podgora je rano naseljena najviše zahvaljujući svome dobrom zemljopisnom položaju. Prvi put se Podgora u pisanim dokumentima spominje 1571. godine kao jedno od mjesta koje Venecija uzima pod svoju zaštitu, nakon turskog poraza u bitci kod Lepanta. Iz tog doba postoje ostaci groblja sa ponekim sačuvanim nadgrobnim spomenicima. Crkva Sv. Tekle spominje se 1630. godine. U Gornjoj Podgori koja je bila naseljena do velikog potresa 1962. godine, postoji niz ostataka crkava, a najvažnija građevina, također potresom oštećena, je velika kula na brdu Roščići iz vremena turske najezde. Kula je izgubila na svom “borbenom” izgledu s obzirom da je s vremenom preuređena za stanovanje.
Jedna od zanimljivosti u Podgori uz svjetionik Ijak i skluptura Uzorita je priča koju skriva Kapela Srca Isusova iz XIX st. obitelji Mrkušić. Njezina izgradnja je završena 1804. g. netom prije uspostave francuske vladavine. Iza oltara u zidu nalazi se željezna topovska kugla. Kako nam navode ista je ostatak napada Ruske flote na položaj francuske vojske u Podgori. Na kapelici se još nalaze orginalna vrata na kojima je vidljivo oštećenje izazvano probojem same kugle.
Iz Podgore nastavljamo dalje uz more prema Čakljama. U Čakljama prelazimo Jadransku magistralu i laganim usponom idemo prema zaseoku Vrulja i Spile. U Spilama započinje makadamska cesta, gornja trasa jadranske magistrale koju su gradili Francuzi početkom 19. stoljeća. Tu je veoma dobro vidljivo kako je u prošlosti svaki komadić obradivog zemljišta između mora i biokovskih stijena bio obrađen. I ne samo to, da bi povećali iskoristivost strmog krškog terena, podgorski težaci su u suhozidnim podzidima ostavljali rupe iz kojih je rasla loza. Vještinu graditelja, ali i kvalitetu suhozida kao konstruktivnog rješenja dokazuje činjenica da su ti namjerno oslabljeni zidovi izdržali veliki potres 1962. g. Danas nažalost, ta cesta više služi kao divlji deponij.
Mjesto Drašnice (Dračnice), smješteno u uvali Svetoga Križa, spominje se prvi put u turskom dokumentu 1523. godine. Selo je postojalo i prije, što potvrđuju srednjovijekovni stećci i ostaci sarkofaga iz rimskog doba. Župa je od starine imala dva naselja, ono ispod brda i drugo pri moru, zvano Kvanj. Selo pri moru, uz crkvu sv. Jure, vjerojatno je postojalo i u srednjem vijeku. Tu su se g. 1563. sklonili franjevci iz Hercegovine s nekoliko obitelji. Oni su prihvatili pastorizaciju sela pa i kasnije kad su prešli u Živogošće.
Dolaskom u Drašnice, spuštamo se prema moru i makadamskim putem nastavljamo prema Igranama.
Igrane su živopisno naselje smješteno u istoimenom zaljevu ispod Biokova, prvi put se spominje 1430. g. u Portolanu Magliabecchi (Parma), iako brojni poklopci za sarkofage u blizini mora, na prethistorijskom nalazištu Gradina, svjedoče da je mjesto bilo naseljeno u rimska vremena. Nizovi višestoljetnih kala i kamenih kuća u gornjem dijelu zvanom Štrada, ribarskih kučica i konoba u Portu, te modernih zdanja uz dugu pješčanu plažu, uklopljeni su u predivnu i skladnu cjelinu .
Iznad mjesta diže se vitki zvonik crkve Gospe od Ružarija, koji kao da bdije nad naseljem. U blizini je i Zalina kula podignuta za vrijeme Kandijskog rata, koja podsjeća na vrijeme borbe protiv Turaka u kojima se isticao Zale Antičić po kojemu je kula i dobila ime.
Iz Igrana nastavljamo izlet prema Živogošću. Mjesto se sastoji se od tri manja, međusobno udaljena naselja: Porat, Mala Duba i Blato.
Kao naselje Živogošće se prvi put spominje sredinom 13 st. Živogošće je naseljeno od ilirskih i rimskih vremena, o čemu svjedoče ilirske gomile na vrhu brda Suzine i ostaci vila rustika u Maloj Dubi i Blatu. U Poratu je poznati Licinijanov epigram iz 474. g. sastavljen od 16 latinskih heksametara, najljepši primjerak klasične literature, uklesan u živoj stijeni iznad izvora Pokrivenice na obali mora. Njime rimski kvestor Licinijan slavi izvor «slatke vode», koja i sada tamo teče.
Živogoški franjevački samostan, utemeljen 1616 godine, bio je više stoljeća središte duhovnog života i pismenosti ovog kraja, s bogatom bibliotekom i vrijednim umjetničkim djelima.
Sadašnji oblik mjesto dobiva zadnjih četrdesetak godina kada započinje i znatniji razvoj turizma na ovim područjima. Prirodne ljepote maslinika i borove šume, koji su se nadvili nad sitno šljunkovite plaže, 6 km međusobno povezanih plaža, čisto i nezagađeno more, a sve to smješteno u podnožju vrha Sutvid , daje poseban ugođaj i užitak boravka.
U Živogošću Poratu još jednom prelazimo magistralu da bi zaobišli hridi na putu do Male Dube. Iz Male Dube preko istoimene prekrasne šljunčane plaže stižemo do našeg cilja, Živogošća Blato iz kojeg se vidi vrh Viter (769 m.n.m.) na kojeg nas u sklopu Via Dinarice 26. 02. 2017. vodi naša Željka Radenović.
Iz dinamičkog plana možete vidjeti da nisu pisane satnice. Satnice nisu pisane iz razloga što ovaj izlet iako nije kondicijski i tehnički zahtjevan ipak ima dužinu od nekih 25 km. Upravo iz tog razloga trajanje izleta će biti prilagođeno veličini grupe kao i spremnosti učesnika.
20.00 očekivani dolazak u Split
Prijave uz uplatu: u prostorijama Društva, Sinovčićeva 2, utorkom, srijedom i četvrtkom od 18 do 22h te petkom od 08 do 12h
Prehrana: u vlastitom aranžmanu (iz ruksaka)
Oprema: izletnička - prilagođena vremenskoj prognozi i uvjetima na terenu, hrana i piće, planin. i osobna iskaznica, mobitel, udobna i čvrsta obuća...
Prijevoz: autobus
Težina: K1 - T1
Informacije: - u prostorijama Društva i na telefon 021/394-365
Vodič: Boris Tolić – 098 488 810
Prednost kod popune autobusa imaju prijavljeni s cjelovitom uplatom izleta. Uplatu je potrebno izvršiti do tjedan dana prije izleta. U slučaju odustajanja 5 i manje dana prije datuma izleta, uplaćeni novac se vraća jedino uz pronađenu zamjenu.
Prisutni na izletu sudjeluju na vlastitu odgovornost i dužni su pridržavati se uputa vodiča. Nije dozvoljeno uznemiravanje životinja, branje biljaka, te bacanje otpada po okolišu.
Vodič zadržava pravo izmjena i dopuna u programu izleta te pravo promjene satnice ovisno o okolnostima.
Kondicijska zahtjevnost:
K1 - lagano (visinska razlika manja od 500 m)
K2 - srednje teško (visinska razlika od 500 do 1000 m)
K3 - teško (visinska razlika od 1000 do 1300 m)
K4 - vrlo teško (visinska razlika veća od 1300 m)
Tehnička zahtjevnost :
T1 - nezahtjevno (bez upotrebe ruku i pomagala)
T2 - srednje zahtjevno (povremena upotreba ruku za lagano penjanje)
T3 - zahtjevno (povremeno penjanje uz upotrebu ruku i pomagala - via ferrata, a zimi povremena upotreba dereza i cepina)
T4 - vrlo zahtjevno (duže i zahtjevnije dionice osiguranih putova, a zimi konstantna upotreba dereza i cepina)