Makarskoj u pohode

24 Siječanj 2016

U ovih svojih desetak godina planinarenja bio sam na dosta izleta. Ali biti dio izleta koji broji dvjestotinjak sudionika, e to sam danas prvi put doživio. Kako to inače biva, Tolićeva ruta Vrulja-Makarska privukla je i mlado i staro.

I svi zajedno po divnom danu krenusmo, korak po korak ( jer se na Tolićeve izlete i ne ide brže od toga). I zato ga svi volimo :)

Na okretištu kod Vrulje ekipi iz Splita se priključila i ekipa iz Makarske koji su došli jednim autobusom. Sa njima je došlo i par pripadnika GSS-a , pa smo se svi skupa, kao jedna velika i ogromna, sporohodna gusjenica razmilili po stazi.

A kako se ide sporo, vremena za priču ima napretek. Smijeh se čuo cijelo vrijeme puta, svi nešto veselo čavrljaju, a kilometri, lagano prolaze. I mada, na prvi pogled i nije lako preći toliku udaljenost, staza je manje- više ravna, pa je i napor minimalan.

A kada je Tolić oglasio prvu veliku pauzu, zauzeli smo sve kapacitete uspavane Baške Vode. Tražilo se slobodno mjesto u lokalnim kafićima, pile su se kavice, čajevi i ini topli napitci. U 12:15 , nastavili smo ka našem finalnom cilju, Makarskoj.

Bura koja u počeku nije bila jaka, dodatno je oslabila, a sunce je bilo i više nego ugodno toplo. Sama staza je u zavjetrini, pa je i to pripomoglo činjenici da izlet i prije njegova kraja bude proglašen savršenim. Put od Baške Vode pa do Krvavice ( gdje je bilo drugo veće stajanje) prolazi u istoj, ako ne i ljepšoj atmosferi. Mada se tu i tamo čuju ono standardna pitanja "koliko ima još, jesmo li došli na pola puta,kada će više ta Makarska" sve je to zapravo samo dio razgovora kojeg krasi osmijeh, a ne kakvo mrko lice koje jedva čeka što povoljniji odgovor. Pišući ovaj tekst, shvatio sam da je zapravo jako teško opisati samu atmosferu i sam izlet jer moram stalno ponavljati iste riječi. Sa druge strane ne mogu pobjeći od činjenice da osim par žuljeva , drugih problema nije bilo, a da je bilo daleko više veselja, smijeha i osmijeha na licu.

Dolaskom na Krvavicu, od koje se već odlično vidi naš cilj, zastajemo po drugi put i pustoj plaži dajemo život kojeg ima samo preko ljetnih mjeseci. Svi hvatamo pozicije, prostiremo karimate i prostirke, vadimo spizu ili se jednostavno prepuštamo odmoru na suncu.

Svjesni smo toga da bi bljedoputi mogli lako izgoriti, ali gušti su gušti, a i fjaka čini svoje.

Odmora nikada dosta, no i on jednom mora doći kraju.

Zadnji dio puta prelazimo brzo i začas se nalazimo u srcu Makarske, gdje se već polako dijelimo jer se Makarani vraćaju kući, dok mi, nastavljao dalje put polutotoka i Sv.Petra. I ovaj izlet kao i sve prijašnje treba ovjekovječiti "milenijumskom" fotografijom.

Nakon fotkanja, Tolić drži kratku pozdravnu riječ i daje nam slobodno do polaska busa koji je zakazan u 17:45. Kafići se opet zaposjedaju, sada treba nadoknaditi elektrolite koji su se izgubili tijekom današnje šetnje.

Hvala, ( e sad počinje nabrajanje), dakle hvala, veliko hvala, Toliću i Željki, na početku i kraju kolone koji su nas doveli od starta do cilja bez ikakvog problema. I naravno hvala svima ostalim kolegama vodičima i sudionicima izleta koji su ga stvorili, jer bez njih današnjeg predivnog izleta ne bi niti bilo. I što drugo zaželjeti nego da se ponovi što prije!

Više fotografija možete pogledati na sljedećem LINKU

Tekst: Predrag Kurtović
Fotografije: Denis Vranješ i Predrag Kurtović